02. DOŠ – SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA

II. TJEDAN DOŠAŠĆA | SUBOTA
02. DOŠ  | Svagdan
SLUŽBA ČITANJA

II. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona  Evo uskoro dolazi Kralj Gospodin – dođite, poklonimo se!

Dođite, kličmo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Antifona  Evo uskoro dolazi Kralj Gospodin – dođite, poklonimo se.

HIMAN
 
Božanska Riječi, rođena
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
 
Rasvijetli naše pameti,
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
 
Kad potom dođeš, Suče svet,
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
 
Ne pusti da nas vitlaju
Oluje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
 
Sa Ocem Sinu vječnomu
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
 
 PSALMODIJA

Ps 106, 1-18   
(I) Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. (1 Kor 10,11).
 1^ Antifona Sjeti me se, Gospodine, pohodi me spasenjem svojim
Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Tko će izreć’ djela moći Jahvine,
tko li mu iskazat’ sve pohvale?

Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!

Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim

da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.

Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.

Oci naši u Egiptu,
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,
već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

Al’ on ih izbavi rad’ imena svoga
da pokaže silu svoju.

Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,
provede ih izmeđ’ válâ kao kroz pustinju.

Iz ruku mrzitelja njih izbavi,
oslobodi iz ruku dušmana.

I prekriše vode neprijatelje njine,
ne ostade nijednoga od njih.

Vjerovahu riječima njegovim
i hvale mu pjevahu.

Zaboraviše brzo djela njegova,
ne uzdaše se u volju njegovu.

Pohlepi se daše u pustinji,
iskušavahu Boga u samoći.

I dade im što iskahu,
al’ u duše njine on groznicu posla.

Zavidješe tada Mojsiju u taboru,
Aronu, kog posveti Jahve.

Otvori se zemlja, Datana proždrije,
Abiramovo pokri mnoštvo.

Oganj pade na sve mnoštvo njino
i zlotvore plamen sažga.

1^ Antifona Sjeti me se, Gospodine, pohodi me spasenjem svojim
 
Ps 106,19-33   (II) Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. (1 Kor 10,11).
 
 2^ Antifona Ne zaboravimo na savez sa svojim Bogom.
 
Načiniše tele na Horebu,

klanjahu se liku od zlata slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.

Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

Prezreše oni zemlju željkovanu
ne vjerujuć’ njegovoj riječi.
Mrmljahu pod šatorima svojim,
ne poslušaše glasa Jahvina.

Zakle se tada podignutom rukom:
sve će ih pokosit’ u pustinji,
potomstvo njino međ’ narode razbacat’,
njih razasut’ po zemljama.

Posvetiše se Baal Peoru
i jedoše žrtve bogova mrtvih.
Razjariše ga nedjelima svojim,
i on na njih pošast baci.

Al’ se Pinhas diže, sud izvrši
i pošasti nesta tada.
U zasluge to mu uđe
u sva pokoljenja dovijeka.

Razjariše ga opet kraj voda meripskih,
i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
jer mu duh već ogorčiše,
nesmotrenu riječ izusti.

 
 2^ Antifona Ne zaboravimo na savez sa svojim Bogom.
 
Ps 106,34-48   (III) Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. (1 Kor 10,11).
 
3^ Antifona Spasi nas, Gospodine, i saberi nas od bezbožnih naroda
 

I ne istrijebiše naroda
za koje im Jahve bješe naredio.
S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.

Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.
Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.

Prolijevahu krv nevinu,
krv sinova i kćeri svojih,
koje žrtvovahu likovima kanaanskim.
Zemlja bješe krvlju okaljana,
djelima se svojim uprljaše,
učiniše preljub svojim nedjelima.
Na svoj narod Jahve srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.

Predade ih u ruke pogana
te vladahu njima mrzitelji njini.
Mučili ih neprijatelji
i tlačili rukom svojom.
Prečesto ih izbavljaše,
al’ ga razjariše naumima svojim:
pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

On pogleda opet na nevolju njinu
kad njihove molitve začu
i sjeti se svog saveza s njima,
sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
Učini da nađu milost u onih
što ih bjehu zarobili.

Spasi nas, Jahve, Bože naš,
i saberi nas od bezbožnih naroda
da slavimo tvoje sveto ime,
da se tvojom slavom ponosimo.
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
od vijeka dovijeka!
I sav narod neka kaže:
»Amen! Aleluja!«

 
3^ Antifona Spasi nas, Gospodine, i saberi nas od bezbožnih naroda
 
R. Riječ svoju Gospodin objavljuje Jakovu.
O. Odluke svoje i zakone Izraelu.
 
SLUŽBA ČITANJA
 
PRVO ČITANJE: Prvo čitanje Iz Knjige proroka Izaije
(29.1-8)
 
Božji sud nad Jeruzalemom
Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek se niže godina na godinu, nek se izredaju blagdani, pa ću pritisnuti Ariel, i nastat će jauk i lelek. Za mene ćeš biti Ariel, opkolit ću te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe ću dići.
Oboren govorit ćeš sa zemlje, iz praha mučat riječju prigušenom, glas će ti se iz zemlje dizat kao pokojnikov, iz praha ćeš šaptati besjedu. Kao sitna prašina bit će mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana — rulja silnika.
I odjednom, u tren oka: pohodit će te Gospodin nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire. Bit će ko san, utvara noćna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.
OTPJEV (Iz 54, 4; 29, 6. 7)
 
R. Jeruzaleme, ne boj se, nećeš se postidjeti, * pohodit će te Gospodin nad Vojskama.
O. I bit će kao oganj što proždire mnoštvo naroda što vojuju protiv tebe. * Pohodit će te.
 
DRUGO ČITANJE: Iz Govora blaženog Izaka, opata samostana Stella
(Govor 51: pl 194,1862-1863. 1865)
 
Marija i Crkva
Sin Božji je prvorođenac među mnogom braćom. Budući da je po naravi jedinac, po milosti se sjedinio s mnogima tako da s njime sačinjavaju jedno. Onima koji ga primaju dao je moć da budu djeca Božja.
Postavši dakle Sinom čovječjim, mnoge je učinio sinovima Božjim. S mnogima se sjedinio i on koji je jedinstven po svojoj ljubavi i moći i postao s njima jedno. Oni su po svom tjelesnom rođenju u sebi mnogi, ali su po božanskom preporođenju s njime jedno.
Jedan sav i sam Krist glava je i tijelo. On je jedinac jedinoga Boga na nebu i jedinac jedinstvene majke na zemlji. Mnogo je sinova, no jedan je Sin. Kao što je jedna glava i mnogi udovi, kao što je jedan sin i mnogi sinovi, tako su Marija i Crkva jedna majka i mnoge majke, jedna djevica i mnoge djevice. Jedna je i druga majka, jedna je i druga djevica. Obje su majke, obje su djevice. Obje su začele po istom Duhu bez požude.
Obje su bez grijeha Bogu Ocu porodile potomstvo. Ona je bez ikakva grijeha porodila tijelu glavu, ova je otpuštenjem svih grijeha rodila glavi tijelo. Obje su majke Kristove, ali jedna bez druge nije porodila čitavoga Krista.
Zato što se u Bogom nadahnutom Pismu govori općenito o djevičanskoj majci Crkvi, s pravom se to posebno pripisuje Djevici Mariji. I što se govori o djevičanskoj Majci Mariji, to se s pravom općenito pripisuje djevičanskoj majci Crkvi. Isto tako, kad je riječ o jednoj ili drugoj, s pravom se drži da se govori bez razlike i o jednoj i o drugoj.
I svaka je vjerna duša zaručnica Božje Riječi, Kristova majka, kći i sestra, djevica i plodna na svoj način. Dakle, Očeva Riječ, sama Božja mudrost, govori općenito o Crkvi, posebno o Mariji, a pojedinačno o vjernoj duši. Stoga i nastavlja: I u baštini ću Gospodnjoj boraviti a Gospodnjom se baštinom smatra općenito Crkva, posebno Marija, a pojedinačno svaka vjerna duša. U šatoru Marijina krila Krist je boravio devet mjeseci, u vjerskom šatoru Crkve boravit će do svršetka svijeta, a u poznavanju i ljubavi vjerne duše boravit će navijeke.
 
OTPJEV (Lev 26, 11-12; 2 Kor 6, 16)
 
R. Među vama ću postaviti svoje Prebivalište, i neću vas odbaciti; * među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi ćete mi biti narod.
O. Vi ste hram Boga živoga, kako reče Bog. * Među vama.
 
MOLITVA
 
Svemogući Bože, nek nam u srcu sine sjaj tvoje slave, te dolazak tvoga Sina rasprši svaku noć i tamu i očituje da smo sinovi svjetla. Po Gospodinu.
 
ZAKLJUČAK
 
R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

 

Oglasi