Sv. Ana

Propovijed dr. Tomislava Ivančića na blagdan sv. Ane u Rudešu 26.7.2013.

Poštovani i dragi sudionici ovog slavlja sv. Ane, zaustavimo se na trenutak na ovome što smo čuli jer ako ste čuli čitanja pa i propovijed, a niste o tome razmišljali, sve ćete zaboraviti i sve će biti uzalud. Ali ako ste čuli, razmišljali i ponijeli ih kući, tada nosite Isusa u svoju kuću i tada će Zagreb biti blagoslovljen. Svi vi koji ste ovdje u crkvi, ali i vi koji ste na valovima Radio Marije, sjetimo se da smo u kući sv. Ane. Ona nas je ovdje primila u svoju kuću i sjetimo se da nam je ovdje biti onakvima kakva je bila Marija u kući Marte i Marije. Marta je posluživala, brinula se da sve bude dobro, da gosti budu počašćeni, a Marija je sjela do Isusovih nogu i slušala, slušala i slušala Njegovu propovijed. Slušala je Njegovu riječ. Marta sva umorna i oznojena, kao i mi ovdje, pokušala je Isusu reći: „Daj reci mojoj sestri, pa vidiš kako se mučim. Ne mogu sve sama prirediti. Vas dvanaest apostola, pa još vi i drugi“. Isus joj na to reče: „Marta, sve je drugo nekorisno i ne vrijedi. Marija je izabrala najbolji dio.“

Poštovani prijatelji, ako odete s ove svete mise, a da niste nijednu riječ zapamtili, onda ste zaista jadni. Onda ste uzalud bili ovdje jer ne možete primiti Svetu pričest ako niste primili riječ Božju, a Isus je riječ Božja. Najprije Riječ primiš, a onda primiš i onaj kruh, hostiju, u koju je ušla riječ Božja i načinila Isusovo tijelo. Ali ako ne primaš riječ Božju, ti odbijaš Isusa. Moje duboko iskustvo svih godina kako radim kao svećenik jest da kad ljude pitaš nakon mise, to izgleda ovako: „Što je bilo? – Ne znam. Kako je propovijedao? – Odlično! Što je rekao? – To ne zna ni on valjda.“

Isus kaže da kad se propovijeda Božja riječ, onda dolazi đavao i uzima tu riječ. Zanimljivo, jer kada čitate novine, slušate radio, gledate televiziju, zapamtite sve i pričate drugima, a kad ste bili na propovijedi, ništa ne znate ispričati. Što se to događa? Shvaćate li, da ste vi već stari, pogotovo vi koji ste ovdje sa 50, 60, 70 godina, mojih godina, da vi slušate već 50, 60, 70 godina toliko propovijedi. Ako ste išli svake nedjelje na misu, to je 52 propovijedi, a gdje je Božić i drugi blagdani? Pa vi ste već trebali biti doktori teologije, sveci! Međutim, jeste li se nakon jedne svete mise pokrenuli barem jedan milimetar naprijed u svetosti? Jeste li postali barem ikada malo bolji? Ta zar ne vidite gdje su problemi? Što vrijedi ako mi stojimo ovdje u crkvi ili preko radija želimo sudjelovati pri misnom slavlju, a nismo uzeli Isusa, a On je Riječ. I što ti vrijedi da izmoliš sto Očenaša sv. Ani pa i Gospi, a Isusa nisi prihvatio? Sve je uzalud!

Sv. Ana nije posebno ništa napravila, ona nije postala ništa bolja. Jedno je samo imala – ona je pripravila majku Isusa Krista. Gospa nije nikakva posebna djela radila, nije kao Majka Terezija, Caritas ni itko drugi – ništa! Ali je Isusa rodila i ljubila do kraja. Apostoli nisu postali ništa moralno bolji ljudi, nisu postali ni čestitiji ni strpljiviji. Ne! Svađali su se i prepirali do kraja. Po čemu su onda sveti? Samo po tome što su za Isusa živjeli, slušali njegovu riječ, pamtili i drugima prenosili.

Znate li tko je svet čovjek? Ne onaj koji je dobar, a ne. Dobri idu u pakao, a sveti idu u nebo! Svetac je čovjek koji druguje s Bogom, koji voli Isusa, koji Njegovu riječ sluša, koji je zbunjen nekada na Njegovu riječ ili oduševljen pa kaže: „ Kako si mi to rekao Isuse!“

Koliko samo molitava izmolite i devetnica za nekoga, za obraćenje ovoga, za zvanje onoga i za zdravlje nekoga, a nikada niste dobili. Zašto? Isus jasno kaže: „Molite i dobit ćete.“ Samo zato prijatelji što nikada nismo prihvatili da je ono što Isus kaže – istina! Pokušajte danas nakon ove propovijedi moliti Isusa: „Molim te Isuse da mi ovo i ono dotakneš i iscijeliš!.“ Tada mislite samo na jedno – Ti si apsolutno dobar i Ti ne možeš meni ne dati ono što Te molim. Očekujte i vidjet ćete čudo. Ali od nas nitko to ne očekuje. Mi molimo i kažemo: „A eto, kad bi Bog dao“, a Isus kaže jasno: „Kad molite, vjerujte da ste već dobili i bit će vam.“ A mi vjerujemo da uopće nećemo dobiti. I onda još kažemo da smo kršćani. Nismo ni počeli biti kršćani!

Ako nas danas sv. Ana uputi u to, onda ćete vidjeti kako će iz našeg krštenja izrasti kao klica jedan novi život svetosti. Svi će tada govoriti: „Jeste li čuli za one ljude u Rudešu? – Što, molim te? Pa to su drugačiji ljudi, oni pamte, oni govore o Isusu. Isus je s njima, uslišava im se svaka molitva. – Ma nemoj!“

Prijatelji, tako je malo potrebno da budemo normalni ljudi i još normalniji kršćani, a onda sveti! To čak nije niti veliki zadatak, ali mi kao da ne znamo gdje se to treba kliknuti i gdje treba to živjeti. Ako Isus kaže: „Molite i vjerujte da ste već dobili, što me trebaš moliti tri dana krunice?“ Čuo sam da jedna žena kaže kako svaki dan izmoli deset krunica. Ja ju žalim, ona nije normalna. Jedan svećenik mi je rekao da svaki dan moli tri krunice – ja to ne bih mogao. Ja sam to jedino u ratu molio, tada sam si zaista uzeo vremena. Ali ako ja vjerujem kada kažem: „Zdravo Marijo… sveta Marijo, moli za nas grešnike“, ja znam da Marija moli i da mi je već dala. Ako kažem: „Isuse, zaustavi u Hrvatskoj taj užasni rat, zaustavi Gospodine osiromašenje moga naroda, zaustavi to da nemoral vlada u našim školama, u našoj politici, u našem javnom životu i medijima, zaustavi!“ Ako ja to vjerujem, to mora stati.

Prijatelji, kada ćemo postati vjernici? Zanimljivo, kad pitam ljude jeste li kršćani: „Da, pa kako ne. Ja vjerujem u Boga!“ Ali u Boga ne vjeruju kršćani, sasvim krivo. U Boga vjeruju i pogani, prijatelju dragi. Ako ti vjeruješ u Boga, ti uopće nisi kršćanin. Kršten si, ali nisi nikada prihvatio to kršćanstvo jer kršćanin vjeruje u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga – to je nešto sasvim drugo. Kršćanin je onaj koji vjeruje da je Isus sišao s Neba i da je On Bog koji je postao čovjekom, da je to Bog koji je među nama ovdje, da stanuje u vašoj župi – evo ga tu u tabernakulu, to su znakovi njegove prisutnosti. Doći će na ovaj oltar i utjeloviti se u kruhu i vinu. Pa zar mi to vjerujemo?

Kaže Isus: „Kad dođe Sin čovječji na Zemlju, hoće li naći vjere uopće na Zemlji?“ Znate li zašto naši pape i biskupi traže novu evangelizaciju? Kažu da su istraživanja pokazala da kršćani uopće ne vjeruju u ono što misle da vjeruju. Papa Benedikt prošle godine je rekao da je u cijelom svijetu napravljeno istraživanje u kojem se vidjelo da kršćani uopće ne znaju što to znači biti kršćanin. Oni su pogani, a pogani su ljudi koji pripadaju drugim religijama, a ne kršćanstvu. Kršćanin ne vjeruje u nepoznatog Boga, u izmišljenog Boga, nekog užasnog Boga koji baca u pakao. Ako ti u takvog Boga vjeruješ, hvala ti lijepa, ti si već u paklu. Ja vjerujem u Boga koji je ljubav i nježan, i kada ja teško griješim, On me zagrli i kaže: „Tomislave moj, u Nebo moraš ići. Ti si moje dijete, ti si moje stvorenje, ne mogu više.“ On će zaplakati nada mnom što sam tako jadan i slab. Takav je moj Bog!

Prijatelji, postoji Bog koji je samo ljubav. I kad prihvatite Boga koji je ljubav – poludite od sreće! Tada počinje zapravo preobražaj vašeg života. Vi vjerujete da je vaš Bog onaj koji se osvećuje, koji vas čini strašnima i ozbiljnima – zato se u crkvi nitko ne smije. Tu se ne smiju pričati vicevi, tu ni djeca ne smiju biti nemirna. Ne! U crkvi se mora biti ozbiljan? Zašto? O blizu je pakao, možeš pogriješiti. Prijatelji dragi, crkva bi trebala biti mjesto radosne vijesti, gdje ljudi plješću, radosno govore: „Jesi li čuo? Biti će dobro! Je li da će biti dobro!?“ Pa sastat ćemo se u Nebu i tamo ću vam ja opet propovijedati. Ali zato krenimo odavde pa ćemo mi drugima propovijedati. To je prvo, prijatelji, što moramo shvatiti. Ja kao kršćanin ne vjerujem u nepoznatog Boga. Ja vjerujem u povijesnu osobu, u jednog Židova iz Nazareta – Isusa Krista. Isus je za mene spas – to znači Isus Krist! On je Bog koji je postao čovjekom.

Prije 2013 godina došao je na Zemlju, a On i sada dolazi u naše sastanke, u naše svete mise, Euharistije. On je mene učinio svojim velikim prijateljem, svećenikom da mogu činiti njegova čudesa i kad te odriješim od grijeha, ti si slobodan od grijeha; kad te blagoslovim, ti si blagoslovljeno biće. I kad ja izgovaram nad ovim kruhom: „Ovo je moje Tijelo …“, onda je Isus u tome i dolazi k tebi. Zato tolika čudesa možemo činiti. Pa to je Isus napravio, to nije nikakav Bog napravio. Ne! Ni Alah, ni Jahve ni nitko – Isus iz Nazareta!

Je li možda sad razumijete zašto je dobro ući u Aninu kuću, kao što smo mi ovdje, i slušati Isusa? Zaista, pa jesmo li mi ikada postali kršćani? Papa kaže da ljudi u Europi misle da znaju, a zapravo ne znaju što je to kršćanstvo i uopće ne vjeruju u to. Ne čitaju Sveto Pismo, ne slušaju propovijedi, ne razumiju i ne razmišljaju, ne žive ništa od toga!

Mi smo sve, npr. pretvorili u molitvu. Strašno! Isus nikad nije rekao tko moli, spasit će se. Neće! Nije rekao tko moli, ozdravit će. Neće! Nije rekao tko moli, postat će svet, nego ako vjeruješ! Ako vjeruješ, vjeruj! „Blago tebi što si povjerovala!“, kaže sv. Elizabeta, Marijina teta Mariji. „Ne boj se, samo vjeruj!“ kaže Isus. Tvoja te vjera spasila, ne molitva! Kad molite, vjerujete da ste dobili. Vjera prijatelji, a mi smo od toga napravili samo molitvu. Isus kaže: “Obrati se, a ne moli da mi se obratiš.“ Isus kaže: „Vjeruj!“, a mi: „Isuse, daj mi da vjerujem.“ Smiješno. Isus kaže: „Budi dobar!“, a mi : „Isuse, daj da budem dobar.“ Mi smo smiješni postali. Isus nama lijepo kaže: „Ljubite jedan drugoga!“ Čuli ste danas u čitanju – „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!“, a mi: „Isuse, daj da mogu ljubiti.“ Ma što daj da mogu ljubiti. Pa daj imaj samilosti prema čovjeku pokraj sebe, daj reci da ti je dragocjen! Daj nekoga pohvali u svojoj kući, daj pošalji onoga koji je zločinac. Idi pomozi onome koji je postao ovisan o alkoholu, cigaretama, psovki i sl. Idi prijatelju, pomozi jadnom čovjeku! Rasplači se nad čovjekom koji pati! Uči ga ljubiti! Jer Bog je nas prije ljubio, prijatelju. Već imamo u sebi sposobnost da budemo dobri, a zašto to nismo?!

Evo kako nam Isus zanimljivo govori u Aninoj kući, a to znači – počni čitati Evanđelje! Možda večeras počni s Markovim Evanđeljem, ali svaki dan čitaj. Pazi, malo pročitaj i zapamti što ti je rekao. Razmišljaj, ovo odluči: „Čekaj, probat ću ovo što je Isus rekao.“ Ma vi ćete vidjeti čuda, prijatelji dragi. Ja sam to osobno probao i isprobavam svaki dan, stvarno. I kad molim Isusa jer me sad muči artritis, sad glavobolja, sad grlo, sad ono, sad godine me bole, kažem:“ Isuse to usliši mi“, a On kaže: „ Vjeruj i bit će ti“ – i točno, ja znam bit će i bude. Tako pola sata, sat i ja sam drugi čovjek.

Ja ne znam gdje mi živimo. Danas se ne događa ništa nego samo zlo. Mi smo cijelu svoju vjeru prebacili u religiju – to je zlo! Mi mislimo da smo muslimani, hinduisti, budisti, šintoisti i koje kakve druge religije, a većinom smo ateisti! Ako ne vjerujemo u Isusa i njegovu riječ; jer vjerovati u Isusa znači držati za istinu ono što je On rekao, držati za istinu znači to će biti što je On rekao, ja vjerujem Tebi Isuse, Ti si dobrota i ne može drugačije. Dajte to probajte! Hoćete li večeras? Samo petero vas? Hoće li još netko?

Pokušajmo i drugu točku razmatrati. Došli smo u kuću, rekao sam, sv. Ane. Sv. Ana je korijen Isusa – pazi! Naš Bog je Isus i u njemu je Otac i iz Njega i Oca izlazi Duh Sveti. Sve je u Isusu – tu prisutan – Trojstvo i naš Bog, tri osobe i jedna narav, a to znači jedan Bog. A taj Isus je postao čovjekom i zamislite – Bog ga je spojio sa čovjekom. Kako je čovjek velik, i to u povijesti. Sv. Ana je prekrasan dokaz, gle, Bog je uzeo nju i Joakima. Oni nisu mogli imati djece i Joakim je bio razočaran. U hramu je molio i prikazivao, a Bog mu nije dao dijete. On razočaran, kažu neke priče, otišao je daleko u pustinju i više nije Boga molio. Onda mu se Bog objavio: „Idi kući! Makar ti je žena stara i makar ne može imati djece – rodit će.“ On se vraća i dobiva Mariju – najljepšu ženu svijeta! Bogorodicu – našu Gospu.

Sad mi vidimo u Aninoj kući – Ana i Joakim su jedno. Isusova baka! Koliko puta je ta baka dala njemu kruha i namazala s masti, pekmezom, pa ga primila u naručje i milovala ga: „Milo moje! Isuse moj!“ Shvaćate li da je to naš Bog? A onda je Marija uživala u tome djetetu. Marija je majka toga Isusa, a onda je Isus osvojio čitavi svijet i nas sve skupa pa kaže: „Biti ćete tamo gdje sam ja!“

Prekrasno je biti kršćanin, užasno je biti poganin, prijatelji! Užasno je vjerovati u Boga za kojega ne znaš. Religije ne znaju kakav je Bog, gdje je Bog i što će biti s njima. Mi točno znamo – Isus je postao čovjekom! I upravo to Anina kuća tako kaže i upravo ti korijeni od Ane – Ana i Joakim bili su djed i baka, a Marija njegova majka. Ovo je prijatelj naš! Zato, ako je naš Bog čovjek, zašto vi kad dođete u crkvu onda sklopite ruke, prekrižite se i onda glumite umjetnike, kao da ste u kazalištu? Zašto ne dođete i prekrižite se sa stavom: „Isuse, bok! Kako si? Je li te tko posjetio ovdje u crkvi? – Sam si? O jadan, sad ću ja s tobom razgovarati.“ Isus izvrsno govori hrvatski.

Prijatelji, ako mi ne prihvatimo do kraja utjelovljenje Sina Božjega, nema nam budućnosti. Ono što svijet danas treba i ono što spašava svijet, jest da je taj Bog postao čovjekom u Djevici Mariji, kroz baku Anu. Bog je, dakle, želio biti čovjekom i postao je čovjekom. Ne samo to, nego je i umro za tebe, uzeo tvoje grijehe i rekao: „Nema grijeha na tebi, ne boj se! Neće te nitko suditi, što se bojiš? Ne boj se i odreci se svega. Što će ti ovo na Zemlji, to i tako ne možeš imati. Sutra ćeš umrijeti i gdje ćeš s time?“ Pa ne živiš od kruha koji jedeš, ne živiš ni od juhe ni od janjetine. Ne! Živi se od riječi Isusove. Kad ti on kaže budi zdrav, pogledaj – od toga se živi i postaje zdrav, a mi jurimo na lijekove, na lijekove. Svaki dan smo u ambulanti i svaki dan jadan imaš sto lijekova, a farmaceutske tvrtke, naravno, uživaju i proizvode bez brige jer mi jedemo, jedemo i jedemo njihove pripravke, a da ne postajemo zdravi. Zašto? Jer nikada, nikada ne kažemo: „Isuse, želim biti zdrav, ja mogu biti zdrav.“ 70% naših bolesnika, kažu danas znanstvenici, ovise o našoj duhovnoj dimenziji. Vjeruješ li u zdravlje? Govoriš li pozitivno ili negativno? Blagoslivljaš li ili psuješ? Ogovaraš li ili govoriš dobro o drugima? Pohvališ li nekoga ili uvijek imaš nešto protiv njega? Sve o tome ovisi!

Zapravo, vidite, čitav naš život treba skroz preokrenuti. Mi ne smijemo izaći iz ove kuće sv. Ane, a da nismo postali kršćani! Isus je postao čovjekom. On je jeo i pio, spavao i umivao se, vezao žnirance na cipelama i mučio se s hladnoćom i vrućinom, sa žeđu i glađu, postio je i molio, propovijedao i trpio kad su ga progonili i dao se na križ pribiti samo da tebe spasi i mene i da uništi grijeh i zlo u nama. O, kako nas voli Isus!

Hajdemo danas prihvatiti da nas Bog ludo voli! I hajdemo od sada razgovarati s Isusom, a ne moliti mu sto molitava. Što će Isusu naših deset Očenaša, recite mi? Dođeš u crkvu i Isus kaže: „O, dobro nam došla gospođo!,“ a ti njemu: „Oče naš, Zdravo Marijo; Oče naš, Oče….“ On će: „Što ću ja s time?“ Ti kažeš: „Oče naš“, a Otac Nebeski: „Da čuo sam te“; a ti opet „Oče naš, sveti se ime Tvoje…“ – Da i..?“ Sedam Očenaša, sedam Zdravo Marija i sedam Slava Ocu. To je magija prijatelji! Ti znaš da te Otac čuje kad kažeš „Oče naš“ pa kažeš „Oče!“ , a On kaže: „Da! Halo! Jesi li živ!?“ – „Hoću Oče biti nov čovjek, ja vjerujem u tvoga Sina. Sv. Ana me poučila, evo ove godine, da konačno ti vjerujem da si ti utjelovio svoga Sina koji je postao čovjekom da pokažeš kako mene neizmjerno voliš! U Nebo ću doći!“ Vidjet ćete poslije sto godina, svi ćete biti gore u Nebu i reći: „Profesore, evo i mene tu.“

Prestanimo negativno misliti! Pakao, pakao, čistilište. Tuga me uhvati kad vidim pobožne ljude, cijeli život mole, poste, trpe – ma sveti, dobri ljudi. Pitam: „Ako sutra umreš bako, gdje ćeš doći?“ „Joj velečasni, da mi se makar okrznuti o čistilište.“ I ode baka u pakao. Što si radila cijeli život?

Prijatelji, Nebo je naš projekt! Isus je rekao: „Bit ćete tamo gdje sam ja“. Isus kaže: „ Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas. Ostanite u mojoj molitvi, čvrsto ostanite jer vas ljubim! Ja ću te povesti tamo gdje sam ja. Ozdravit ću te, tebe i tvoju djecu!“

Kako je lijepo biti kršćanin, da znate! Ali ako danas prijeđete tu granicu i izađete iz poganstva u kršćanstvo, prestanete biti ljudi religija, koji vjeruju u nekakve bogove i Boga, a vjerujete u Oca, Sina i Duha Svetoga, u Mariju, sv. Anu – što će nam biti dobro! Kako će nam biti dobro! Toliko toga bi trebalo još, poštovani prijatelji, govoriti, ali danas nas još treću stvar treba naučiti sv. Ana, a to je ovo. Ona je rodila Mariju i Marija je zvijezda na Nebu čovječanstva – početak boljeg svijeta! Iz Marije je došao Spasitelj! Marija je rodila Boga koji je postao čovjekom.

U njoj je postao čovjek. On je bogočovjek, spojio je Nebo i Zemlju u jedno, nas spojio sa svojim Ocem i s božanstvom – dionici su božanske naravi. I kad samo malo bolje gledate, Isus kaže, ako ste čitali tekst, imate ga i kod Marka: došli su njegova majka, braća i prijatelji, odnosno njegova rodbina i htjeli su s njime razgovarati. Ljudi mu kažu: „Eno Isuse, vani te čekaju majka i drugi“, a Isus kaže: „Tko su moja majka, moja braća, moje sestre? Moja majka – to su oni koji slušaju moju riječ i vrše je.“

Čudno! Koliko puta se pitate zašto se vaša djeca drogiraju? Zašto vaša djeca ne idu u crkvu nakon krizme? Zašto su vaša djeca ovisnici o igricama na kompjutoru, o televiziji, o seksu? Zašto toliko grijeha u našoj zemlji? – Prijatelji dragi, jer nitko od nas neće da čini volju Božju i da voli Isusa! Isusa treba roditi u drugom čovjeku! Pitaju me ljudi, kako ovisnika učiniti da prestane biti ovisnik o alkoholu, drogi, seksu, igrama itd.? Pa rodi u njemu Isusa! I sad pitanje: Kako se to Isusa može roditi? Sjećam se Marije – čula je propovijed sv. Gabrijela: “Marija, Duh Sveti sići će na te, sila Svevišnjeg osjenit će te i ti ćeš roditi Spasitelja!“ ona je rekla: „Neka mi bude po tvojoj riječi!“

Što znači činiti Isusove riječi? Što znači činiti volju Božju? Isus kaže: „Volja Božja je da vršite ono što vam ja kažem, da vjerujete u onoga koga je moj Otac poslao!“ To znači da kad čitaš Evanđelje, kad slušaš danas što smo čitali, ovo divno, kratko Evanđelje i kad u to vjeruješ i to ideš činiti – tada Isusa rađaš u svima! Zašto vaša djeca nisu kršćani? Zašto su postali ovisnici o stotinu stvari i ušli u svijet grijeha i ateizma, pokvarenosti i nemorala? Jer vi niste bili Isusovi prijatelji da se Isus rodi u njima. Gdje god u obitelji postoji otac i majka koji sjednu: „Djeco, hajde ugasimo televizor i molimo, makar deseticu krunice. Hajde da čujemo „Zdravo Marijo“ i da znamo kad kažemo „Zdravo!“ da je Marija s nama, „Oče naš!“ – Otac je s nama, „Slava Ocu!“ – slavimo Gospodina. Hajdemo priznati svoje grijehe, djeco, hajdemo oprostiti jedni drugima. Djeco, hajde sad da se prošećemo pa idemo spavati. Idemo nešto još napraviti i raditi.“ A zašto to ne činite?!

U što nam prolazi život, poštovani ljudi? Što si to sad načinio od života? Jesi li spasio i jednog čovjeka na ovoj Zemlji ili si upropastio i one koje si rodio? Dakle, vidite, svatko od nas može biti i otac i majka Isusa Krista! Ukoliko slušaš Njegovu riječ, čitaš Njegovu riječ, ideš je činiti, o njoj razmišljaš, čuvaš je – sve se događa! Kaže Isus: „Tko sluša moju riječ i čuva je, taj me ljubi!“ I k njemu ćemo i kod njega se nastaniti. „Tko sluša moju riječ, ali je ne vrši i ne čuva – taj me ne ljubi.“

Vidite ono što sam vam govorio na početku, dakle, što je strašno ozbiljno to. Slušali ste propovijed, slušali ste čitanje – jeste li išta zapamtili?! Isus kaže: „Tko sluša i čuva!“, a ti nisi uopće sačuvao tu riječ, ona ti je otišla. Zlo je uzelo iz tebe, brige je uzele iz tebe, rastresenost uzela iz tebe i nisi ništa zapamtio – tuga te uhvati. Jesi li se na trenutak oduševio, malo se tu nasmiješio u crkvi na pojedine moje riječi? Kažeš: „O, to je to“ i zaboravio.

O, ne dajte više nikada! Borimo se za Božju riječ! To je druga bitka koju Hrvatska treba izvojevati, ljudi u našoj domovini. Bitka za domovinu je završena, ali bitka za Hrvate nije ni počela. Bitka za Hrvate počinje tamo gdje počinjemo rađati; u svakom našem čovjeku i političaru, javnom djelatniku, svim medijima i novinarima; rađati Isusa! Praštajte zlo kako Isus kaže, a Njegovu riječ čuvajte – razmišljajući, vršeći i znajući Isus će dati da se promijeni. Kad biste samo tri dana molili za naše političare: „Gospodine, promijeni mi premijera, promijeni mi druge, promijeni novinare“ i ako bi samo vjerovali – kroz tri dana da malo vježbate: „Bit će, Isus će to napraviti. On ne može to ne učiniti. On je rekao molite, i dobit ćete i ja ću dobiti. Isus je Istina. Isus je to prodao – bit će!“ Vi ćete vidjeti čudesa! Govorim to ne zato što bi to bila neka filozofija koja se provodi – samo sam probao i stvari funkcioniraju.

Evo, dragi prijatelji, neću vas dulje mučiti da ne bude previše riječi. Ma da uzmete barem jednu ili dvije, bit ćete neizmjerno sretni, a to vam želim! Nikada ne mislite na pakao – za tebe pakla nema! Misli na Nebo i doći ćeš tamo! Misli na to da ćeš promijeniti ljude i učinit ćeš to! Misli na to da te Bog neizmjerno ljubi i bit će tako! Razgovaraj s Isusom, tako lijepo govori hrvatski i voli kad mu kažeš: „Isuse, boli me, ovo nije dobro. Isuse, naši su danas dobro igrali. Isuse, ovo sam nešto pročitao. Isuse, na televiziji je bilo ovo, što ti misliš? Slušam!“

Isus je čovjek, prijatelji! Nemojmo ga staviti u neko mitsko područje, u neko božanstvo! Nemojte gledati Isusa samo kroz liturgiju! Ona je samo jedan način kako pristupamo Isusu. Pa, u životu je Isus za tvojim stolom. Hoćete li večeras biti dobri pa kad dođete kući, hoćete li jednu stolicu staviti za vašim stolom za Isusa? Hoćete li staviti tanjur, žlicu, vilicu, čašu? Stavite malo vina, možete i pivu – Isus voli pivo. Stavite makar vodu, ali stavite. Stavite, možda, jednu svijeću i upalite je. Kad vas vaši pitaju: „Što ti je to?“ reci: „Mi kršćani živimo od znakova! Ja vidim znak hostije i znam – to je Isus u njoj. Vidim znak križa i znam – to je moje spasenje, u tome i ja znam da sam slobodan kad gledam Isusov križ. Kad vidim ovaj moj stolac i znam – to moj Isus sjedi pored mene!“

Koliko puta ja razgovaram s Isusom – što je to užitak, vjerujte! Posebice kad sam večeram, on nasuprot mene. On malo pojede, ne bojte se. Toliko nadahnuća mi dadne – to je najljepša molitva koju sam ikada doživljavao!

Jako je važno da kad se pričestite danas, nemojte otići iz crkve i zaboraviti na Isusa! Pazite, u trenutku će zbor početi pjevati, vi s njima i zaboravite. Baš vas briga za Isusa. Nemojte to! Dok pjevate, slušajte: „Isuse, tu sam. Kako si? Je li ti dobro u meni?“ Dok idete kroz vaše ulice, znajte – Isus blagoslivlja svaku kuću! Kada dođete kući, upalite svijeću, dakle, stavite stol za Njega. To svijetlo znači – moja je kuća postala crkva. To je kućna crkva, kako nas uči naša Crkva katolička. To je Isus u mojoj kući, ja sam tabernakul! Sve je drugačije!

Hajde, pokušajmo promisliti – što ćeš večeras promijeniti u svojem životu u odnosu na vjeru? Čemu te sve poučila sv. Ana? Zamislite kako je dobra baka našeg Isusa iz Nazareta, našeg Boga i čovjeka, kakve je lijepe stvari govorila preko ovog profesora i svećenika. Amen.

Oglasi