VAZMENA SRIJEDA – VEČERNJA MOLITVA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)
VEČERNJA MOLITVA

Dobro je stoga čuti da je Isus rekao kako je došao da bismo imali život, u izobilju da bismo ga imali. Ili još više čuti poruku da je on došao i umro za nas, da je Bog dao svog jedinog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni.

Isus nas je upozoravao da se ne bojimo jer, iako nam se čini kao da smo malo stado, Otac je odlučio dati nam kraljevstvo. Učio nas je da odbacimo male sitne brige kojima se bavimo, da dademo svoje male torbice, vrećice, džepove, novčanike, a da uzmemo torbe koje ne stare, u koje može stati kraljevstvo vječnost, neotuđivost i mir. Isus je došao da nam pokaže tko smo, da bi nas upoznao s nama samima, da bi nas uvjerio da se njemu isplatilo postati čovjekom i čak poginuti za nas, te uskrsnuti, da bi spasio u nama ono veličanstveno. Božja objava je otkriće čovjeka i Boga. Zadaća Crkve je ljudima otkriti njihovo dostojanstvo i pokazati izvor tog dostojanstva.

Među nama se stalno čuje veličanstveni govor, siloviti događaji odnosa “ja” – “ti”, neprestani susreti, dozivi, stalni pozivi Boga čovjeku. Zapravo svi ti mnogoliki glasovi i pozivi samo su odašiljaći jedinih usta, jednog jedinog Srca Stvoriteljeva.

Preko svega nam se javlja Bog, u svemu nam govori i doziva nas Stvoritelj, iz svega nam govori i po svemu nam neprestano pristupa veličanstveno Srce Isusa iz Nazareta i njegova Oca, Stvoritelja neba i zemlje.

Treba imati srce koje zna slušati.

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Oglasi

VAZMENA SRIJEDA – POVEČERJE

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA etvrti dan Vazmene osmine)
POVEČERJE

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Ispit savjesti ili razmišljanje o proteklom danu. Kod zajedničkog ali i pojedinačnog moljenja može se obaviti pokajnički čin jednim od slijedećih obrazaca:

Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju,
riječju, djelom i propustom:
moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu,
sve anđele i svete, i vas, braćo,
da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu.

ili

Smiluj nam se Gospodine
O. Jer smo sagriješili tebi.
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje
O. I spasenje svoje daj nam.

Ako je nazočan svećenik, govori zaključak:

Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni.

O. Amen Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)
BIBLIJSKA MISAO DANA

ON KOJI ZAPALJUJE GLUHA SRCA…

Lk 24,13-35

Kad čitamo ovo izvješće o Isusovu na putu s dvojicom učenika u Emaus, čini nam se da imamo na prvi pogled pokušaj da se uskrsnuće dokaže u krajnje tjelesnom obliku. Međutim, od svega toga ništa. Sve tomu protuslovi.

Ponajprije tajanstveni suputnik izranja odnekuda. Njih dvojica uopće to ne zamjećuju. Ne zamjećuju kako se njima pridružio, a isto tako netragom iščezava ispred njihovih očiju, iz njihove sredine a da ni to nisu mogli zamijetiti. Tajanstven dolazak, tajanstveniji nestanak. Nemoguće je ophoditi s njime kao za zemaljskoga života. Moguće ga je iskusiti samo u području vjere. U čitanju i tumačenju Svetoga pisma pri čemu onoj dvojici gori srce, toplo je oko srca, dok im za lomljenja kruha otvara oči.

Već u tomu vidimo temeljne elemente ranokršćanskoga bogoslužja. Služba i tumač riječi, lomljenje kruha. Božja riječ i euharistijsko blagovanje. Uskrsloga se može susresti u riječi i sakramentu. Riječ i tvar. Bogoslužje je način kako ga možemo i danas opipati, kako je on danas nazočan. S druge pak strane naše bogoslužje ima svoj korijen u događaju Uskrsa. Bogoslužje je mjesto gdje on među nas stupa, nama se pridružuje, gdje postaje Isus naš suputnik, gdje nam on zapaljuje i razgara srce, otvara oči.

Čitajući i promišljajući Novi zavjet izvještaje, napose evanđeoske, nigdje ne ćemo pronaći ni trunka žalosti, žalovanja, plakanja, tugovanja. Nema iz Isusovih usta ni jedne jedine prispodobe koja bi bila vezana uz žalost. Pa i kad se Marta žali na svoju sestru Mariju, zašto je ostavi samu, Isus je prekorava i daje prigodni naputak. Marija je izabrala najbolji dio. Nastavi čitati

Sveti Izidor Seviljski

Sveti Izidor SeviljskiSveti Izidor Seviljski

Današnji sveti zaštitnik je Izidor Seviljski (San Isidoro de Sevilla, Isidorus Hispalensis), nadbiskup Seville i crkveni naučitelj. Rodio se oko 560. u Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin pobožnih i uglednih roditelja. Svetima su kasnije proglašeni i njegova braća Leander i Fulgencije, te sestra Florentina. Ostao je rano bez roditelja, pa je brigu oko njegova odgoja preuzeo stariji brat Leander, nadbiskup Seville. Isidoro se već kao dječak zagrijao za knjigu i znanstveni rad, a školovao se u sevillskoj katedralnoj školi. Izuzetno je cijenio redovnike i napisao djelo “Monaško pravilo”, u kojem ističe da se redovnički život mora sastojati od odricanja, strogog siromaštva, postojanosti u dobru, molitve i rada. Posebnu pozornost pridavao je proučavanju Svetog pisma. Sudjelovao je u obraćenju na katolicizam arijanske vizigotske kraljevske obitelji. Svestrani znanstvenik i govornik, naslijedio je oko godine 600. brata Leandra kao nadbiskup glavnog andaluzijskog grada Seville. Njegova teološka škola u Sevilli postala je najuglednija znanstvena crkvena ustanova u Španjolskoj. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Sevilli (619.) i Toledu (633.) i zauzimao se za otvaranje katedralnih škola te uz latinski, učenje grčkog i hebrejskog jezika.

U svojim teološko-filozofskim koncepcijama oslanjao se na svetog Augustina i Grgura Velikog. Njegovo djelo “Podrijetlo riječi ili etimologije”, u 20 knjiga, enciklopedija je svega tadašnjeg znanja (gramatika, retorika, aritmetika, glazba, astronomija, medicina, pravo, povijest, teologija, zoologija, poljoprivreda, ratne vještine itd.). Gramatičko djelo “Razlike” sadrži pedagoško-filološke i etičko-religijske elemente, djelo “Povijest Gota, Vandala i Sveva” daje dragocjene podatke za povijest ranoga srednjeg vijeka, a djelo “O slavnim ljudima” predstavlja povijest kršćanske književnosti. Isidorovi mnogobrojni teološki i znanstveni spisi bili su glavni izvor znanja i obrazovanja u srednjem vijeku. Posljednji od zapadnih latinskih crkvenih otaca, baštinu klasike i ranog kršćanstva predao je srednjem vijeku. Dobrotvor i prijatelj siromaha, preminuo je u Sevilli na današnji dan, 4. travnja 636. Svetim ga je proglasio 1598. papa Klement VIII, a crkvenim naučiteljem 1722. papa Inocent XIII. Svoje mjesto našao je i u Danteovom “Raju” (X. 130). Zaštitnik je školske djece, studenata, Interneta, računala, korisnika računala, računalnih tehničara, informatičara, topografa, filozofije i književnosti, te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – JUTARNJA MOLITVA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)
JUTARNJA MOLITVA

Za mene je važno pitanje kako moje riječi djeluju. Često osjetim kako moje riječi nisu čiste, da u njima odjekuju častoljublje, mržnja, nejasne namjere, moja povrijeđenost. Tada te riječi uzrokuju kod slušatelja ili čitatelja nečistoću, nejasnoću, pomutnju. Svakog propovjednika stavlja Isusova riječ pred pitanje kako mu riječi djeluju. I tako imamo važnu zadaću očistiti svoje riječi od svega što se često i nesvjesno uhvati za njih kako bi ih onečistilo. Odgovorni smo za ono što govorimo, za naš glas preko kojeg riječi dolaze do srca ljudi. Nastavi čitati

01. VAZ – SRIJEDA – MISNA ČITANJA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)
MISNA ČITANJA

📖: Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35

Prvo čitanje: Dj 3, 1-10
Što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. Nastavi čitati