05. VAZ – PONEDJELJAK – VEČERNJA MOLITVA

Na kraju danaV. VAZMENI TJEDAN –  PONEDJELJAK
VEČERNJA MOLITVA

Samo Bog može stvoriti, ali ti možeš dati važnost onom stvorenom.
Samo Bog može pokloniti život, ali ti ga možeš davati dalje i štovati.
Samo Bog može pokloniti zdravlje, ali ti se možeš o njemu brinuti i liječiti.
Samo Bog može pokloniti vjeru, ali ti možeš dati svoje svjedočanstvo.
Samo Bog može usaditi nadu, ali ti možeš pokloniti svome bratu povjerenje.
Samo Bog može pokloniti ljubav, ali ti možeš druge poučiti da vole.
Samo Bog može pokloniti mir, ali ti možeš pokloniti osmijeh.
Samo Bog može dati snagu, ali ti možeš uspraviti obeshrabrenoga.
Samo Bog je put, ali ti ga možeš pokazati drugima.
Samo Bog je svjetlo, ali ti možeš učiniti da ono svijetli u očima drugih.
Samo Bog može učiniti čuda, ali ti možeš donijeti pet hljebova i dvije ribe.
Samo Bog može činiti nemoguće, ali ti možeš činiti moguće.
Samo Bog je sam sebi dovoljan, ali On ipak računa na tebe…

Oglasi

05. VAZ – PONEDJELJAK – VEČERNJA

V. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
VEČERNJA

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Na gozbu Kralja Jaganjca
U bijelom ruhu idimo,
Kroz more prošav Crveno
Vladaru Kristu pjevajmo.

U svojoj divnoj ljubavi
On pit nam daje svetu Krv,
Ta ljubav tijelo njegovo
Ko svećenik prikazuje.

Od krvi se na vratima
Strahovit plaši anđeo
Put u moru se otvara,
Dušmana vali gutaju.

Naš vazam odsad Isus je,
Vazmeno naše Janje On,
I čistim ljudskim dušama
Neokaljani, čisti kruh.

O rajska žrtvo istinska,
Što pak’o si pokorila,
Što pretrgla si smrtni vez
I dar života donijela!

Nadvladav pakô slavno Krist
Barjake svoje razvija,
Raj otvara i povlači
Ko sužnja kralja tminskoga.

Da budeš vazda, Isuse,
Veselje naše uskrsno,
Preporođene izbavi
Od grijeha smrti užasne.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

Nastavi čitati

05. VAZ – Ponedjeljak – Biblijska misao dana

Iv 14,21-26V. VAZMENI TJEDAN –  PONEDJELJAK
Biblijska misao dana

TKO MENE LJUBI, OBDRŽAVA MOJE ZAPOVIJEDI
Iv 14,21-26
S četrnaestim poglavljem započinju u Ivanovu Evanđelju tzv. Isusovi oproštajni govori. Što iza njega ostaje nakon njegova odlaska? Što ostaje od osobe, što od poruke, što ostaje od učenika? Isus od njih ide. On zorno i jasno suprotstavlja sebe i svijet, dva nepomirljiva tabora. Na jednoj strani imamo Duha istine, Boga istine, na drugoj Kneza tame, kontrast kakav vlada samo između svjetla i tame, sunca i sjene, života i smrti. Učenici se pitaju, ali teško da mogu dobiti u ovom trenutku puni odgovor. Isus im jamči prisutnost Duha, Pomoćnika, Branitelja, za koga im veli kako će ih on uvoditi postupno u svu, punu istinu.
I ovdje, za posljednjega susreta u fizičkom obličju, na završnoj pashalnoj večeri sa svojim Učiteljem učenici ne shvaćaju domete onoga što on čini. Ne shvaćaju domete ni pranja nogu, ni euharistije, ni oporučnih govora koje im za svu budućnost (p)ostavlja. Oni još uvijek imaju u svojim glavama i mislima nekakva židovskoga nacionalnog osloboditelja i mesijanske ideje tipične za nacionalističke ciljeve: Osloboditi se tuđega jarma, biti neovisna država, uspostaviti staro Davidovo kraljevstvo. Sve njihovo u odnosu na Isusa kruži oko toga, još nisu shvatili duhovske dosege Isusova poslanja. Nastavi čitati

05. VAZ – PONEDJELJAK – MISNA ČITANJA

V. VAZMENI TJEDAN –  PONEDJELJAK
MISNA ČITANJA

📖:Dj 14,5-18; Ps 115,1-4.15-16; Iv 14,21-26

Prvo čitanje: Dj 14, 5-18
Navješćujemo vam da se od ispraznosti obratite k Bogu živomu.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Pogani i Židovi sa svojim glavarima u Ikoniju navališe da zlostave i kamenuju apostole. Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. Ondje su navješćivali evanđelje.
U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikad nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: »Uspravi se na noge!« On skoči i prohoda.
Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!« I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.«
I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

05. VAZ – PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA

V. VAZMENI TJEDAN –  PONEDJELJAK
SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! 

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Antifona Uskrsnu Gospodin doista, aleluja. Nastavi čitati