17. NKG – SRIJEDA – VEČERNJA MOLITVA

Srijeda – Večernja molitva – 17. NKG

Više je nego očito da svijest o vlastitoj slabosti, često rađa sumnju i strah.
Čovjek je čudno biće, ne želi biti u dvojbi, nego sigurno biće, da uvidi, a ne da vjeruje.

Sigurnosti bez Boga nema.
Bez Boga čovjek tone u more ovoga svijeta, u ponor vlastitog razmišljanja, u bezdan očaja, kruži oko samoga sebe.
Ovo je prava slika ljudskog života bez Boga, života bez vjere.

No u času kad misli da je već sve svršeno, spoznaje jedino mogući izlaz: on diže ruke u molitvi i zavapi: „Gospodine spasi me!“

17. NKG – SRIJEDA – JUTARNJA MOLITVA

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
17. NKG  – Svagdan

JUTARNJA MOLITVA

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

“Tebi ću se moliti, o Bože, ujutro ćeš moj glas uslišati.” Ps 5, 3

Gospodine, Bože mira! Ti si u svojoj dobroti stvorio ljude da ih uciniš dionicima svoje slave. Zahvaljujemo ti što si nam poslao svoga Sina Isusa. Njega si po smrti i uskrsnucu ucinio pocetnikom svakog spasenja, izvorom svakog mira, temeljem svakog bratstva među ljudima.

Zahvaljujemo ti na željama, naporima i ostvarenjima što ih je tvoj Duh mira pobudio u ovo naše doba, kako bi umjesto mržnje zavladala ljubav, umjesto nepovjerenja razumijevanje, umjesto zatvorenosti osjecaj za potrebe drugih. Otvori još više naše pameti i srca za svu našu bracu te tako danomice postajemo sve bolji graditelji mira.

Gospodine, udostoj me da se u ovaj dan sačuvam od svakog grijeha i nauči me da činim volju Tvoju
Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen.
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

 

 

 

17. NKG – SRIJEDA – MISNA ČITANJA (II)

Srijeda – Misna čitanja – 17. NKG/b
📖: Jr 15,10.16-21; Ps 59,2-5a.10-11.17-18; Mt 13,44-46

Prvo čitanje: Jr 15, 10.16-21
Zašto je bol moja bez prebola? Ako se vratiš, opet ćeš mi služiti.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom.
Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh,
a ipak svi me proklinju.
Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom, Gospodine, Bože nad Vojskama.
Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim.
Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošću prože.
Zašto je bol moja bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste?
Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
vodama nepostojan?
Zato ovako govori Gospodin:
Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja.
Oni će se okretati k tebi, al’ ti se ne okreći k njima!
Učinit ću od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv.
Borit će se protiv tebe, al’ te neće nadvladati jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim — riječ je Gospodnja.
Izbavit ću te iz ruku zlikovaca i otkupiti iz ruku silnika.
Riječ Gospodnja.