XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
34. NKG – NEDJELJA KRISTA KRALJA
Propovijedi
A kakvo je tvoje kraljevstvo?
Blagdanom Krista Kralja Crkva završava svoju liturgijsku godinu. Već samim tim upućuje da je Kraljevstvo Božje istom u nastajanju. U molitvi Očenaša izražavamo stalnu želju i nastojanje: „Dođi kraljevstvo tvoje!“. Slavimo, dakle Krista Kralja svega stvorenoga, svega što postoji: čovječanstva, prirode, svemira, materijalnog i duhovnog svijeta.
Dragi Kristovi vjernici! Danas, posljednje nedjelje u liturgijskoj godini, Crkva nas poziva zagledati se u Krista na križu i u Njemu prepoznati Kralja. Da bismo to mogli, potreban nam je jasan i produhovljen pogled vjere. Jasnoću pogleda vjere u srcu čovjeka zatamnjuju oblaci grijeha. Kraj nečega obično sa sobom donosi i sažimlje onoga što smo ostvarili u prijašnjem razdoblju. Na kraju crkvene liturgijske godine, slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. Ova nas svetkovina potiče upravo na pogled na ono što je iza nas u vjeri u sadašnjost s nadom u budućnost.
Nas Gospodin potiče da stanemo na nekoliko trenutaka u tišini svoga srca te pokušamo vidjeti što smo učinili. Ono dobro, ali isto tako i ono loše što opterećuje našu savjest. Za sve dobro Gospodinu zahvalimo, a za loše molimo oproštenje kajući se.
RAZMATRANJE
U vremenu u kojem živimo današnja svetkovina Krista Kralja svega svijeta može djelovati nepopularno i zastarjelo u svijetu u kojemu kraljevstava gotovo više i nema. I kao takva bila bi lišena svoga sadržaja i aktualnog značenja za čovjeka. Nekome se može činiti da Crkva svetkujući Krista kao kralja, žali za nekim prošlim vremenima i priželjkuje ponovnu uspostavu monarhija po uzoru na svoje hijerarhijsko ustrojstvo. Međutim u ovom blagdanu nije prisutno ništa od svega toga, već je njegov sadržaj sasvim različit od spomenutih mogućih tumačenja ili pretpostavki.
Ovim blagdanom Crkva ispovijeda Gospodstvo i vlast Krista Gospodina nad svjetskom poviješću, nad prostorom i vremenom, nad bićima i ljudima, jer sve je po njemu i za njega stvoreno te sve stoji u njemu, koji je cilj i smisao svega. Zato ova svetkovina na koncu liturgijske godine nosi snažnu i aktualnu poruku vjernicima i svim ljudima, koji traže razumjeti smisao i cilj života.
Knjiga o Danielu iz koje smo slušali odlomak u prvom čitanju, pisana u vremenu progona Izabranog naroda od strane sirskog vladara Antioha IV. Epifana (171.-164. pr. Kr.). Kralj je želio da svi državljani budu jedne – njegove vjere. Zato je Izraelcima zabranio obdržavanje vlastitih vjerskih blagdana i obreda, te počeo progoniti one koji su se suprotstavljali njegovim odredbama.
Knjigu o Danielu napisao je nadahnuti pisac da svoje sunarodnjake podrži u vjeri otaca te im ulije nadu u skori svršetak progona. Sedmo poglavlje iz kojega je uzet današnji odlomak, sadrži viđenje o četiri simbolske zvijeri koje označuju razdoblja poganske vladavine.
Kao što nemani u ovom apokaliptičkom viđenju predstavljaju poganska carstva, tako simbolski lik Sina Čovječjeg predstavlja “kraljevstvo svetaca Svevišnjega” (Dan 7, 18), a pojedinac predstavlja zajednicu. Sin Čovječji ovdje je duhovni voda Božjega naroda, koji će provesti Božji plan o spasenju progonjenih vjernika.
U drugom današnjem čitanju Knjige Otkrivenja, koja je napisana kao utjeha progonjenim kršćanima Male Azije u vrijeme Domicijanova progona (81.-96.) imamo uvodno viđenje. Za vrijeme liturgije “u dan Gospodnji” – nedjelju, vidjelac Ivan od Boga dobiva nalog da zapiše što vidi te pošalje kršćanima u sedam maloazijskih gradova. Uskrsli Krist je u našem odlomku nazvan Svjedokom vjernim i Prvorođencem od mrtvih.
Kršćani su naime, bili optuživani kao ateisti zato što nisu priznavali državne bogove, a Gospodinom ne zovu cara nego uskrsloga Krista. O Kristu vjeruju da je vladar, nad kraljevima zemaljskim. U vremenu progona to znači da zadnju riječ ima Bog i uskrsli Krist po kojem Bog, ljude spašava od zemaljskih tirana.
Podsjetimo se da je današnju svetkovinu Krista Kralja ustanovio papa Pio XI. 1925. kada su kršćani slavili 1600. obljetnicu Nicejskog sabora iz 325. na kojem je izrazom“ istobitan s Ocem, po kojem je sve stvoreno” definirana vjera Crkve u Kristovo božanstvo. Tada je sastavljeno i Nicejsko vjerovanje, dok je 381. na Carigradskom saboru dopunjeno, odlomkom o Duhu Svetomu koje i danas molimo u Euharistiji.
Kao vjernici Krista priznajemo kao središnji događaj povijesti spasenja, koji daje smisao stvorenom svijetu tijekom povijesti i u životu svakoga od nas. Vjerovati u Krista Kralja svega stvorenja, znači prihvaćati stvoreni svijet kao Božji dar i zadatak čovječanstvu. Podlagati se Kristu kao Prvencu svakog stvorenja te Glavi svemira i Crkve, znači prihvaćati smisao onoga što se događa nama osobno i cijelom svijetu. Unatoč svim okrutnostima i nesrećama koje postoje, zbog zloće ljudi i prirodnih katastrofa.
Isusovo suđenje pred Pilatom prema prikazu u Ivanovom evanđelju, odvija se dijelom u sudskoj dvorani a dijelom vani, pred mnoštvom Židova koji su predali Isusa Rimljanima na izvršenje smrtne kazne.
Prizor o kojemu smo danas slušali, događa se u sudnici. To je razgovor optuženika Isusa sa sucem Pilatom. Upit “Jesi li ti kralj židovski?”, odjek je “politizacije” Isusova slučaja.
Na saslušanju pred židovskim velikim vijećem, Isus je optužen da se pravi Mesijom – Sinom Božjim u višem i drugačijem smislu nego ostali pobožni Izraelci. Ovdje je prijavljen kao kraljevski Mesija koji sprema pobunu protiv Rimljana. Zato Pilatovo pitanje znači: imaš li namjeru okupljati vojsku, kako bi uspostavio san svih Židova svijeta – novu i samostalnu židovsku državu?
Kad ovo pita, Židovi su već 93 godine pod rimskim vrhovništvom, otkako je Pompej 63. pr. Kr. s vojskom ušao u Jeruzalem te uspostavio rimsku vrhovnu vlast.
Isusovo pitanje: “Govoriš li to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?”, ima za povod židovsko i rimsko poimanje Mesije. Ako su Židovi vjernici tužili Isusa da se osjeća Mesijom, odgovor će biti pozitivan. Ako Pilat postavlja pitanje sam od sebe u stilu poganskog poimanja mesijanstva s političkim pretenzijama, odgovor će biti negativan.
Pilat se ljuti na optuženika te pokazuje da ga ne zanima židovska vjera ni Isusov religijski pokret. On traži priznanje da bi mogao proces nastaviti i okončati. Isus odgovara: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta”. Iako Pilat nije slušao Isusove govore u tijeku javnog djelovanja u kojima je naglašavao da je on odozgo a njegovi protivnici odozdo, ipak je iz cijeloga Isusova “slučaja” trebao uvidjeti da optuženik počinje strogo religijski pokret. On nema vojnih jedinica; nitko ga nije branio u času uhićenja, a otklonio je sam Petrov pokušaj da tako postupi.
Sam Ivan evanđelist ističe, kako je u svezi s Isusom “posvjedočio za istinu”. Glavna je vrlina i Isusovih učenika da od Isusa primaju i prihvaćaju istinu te učenički hode za Isusom koji je Očeva istina. Isus moli Oca da učenike “posveti u istini”. Zato je u razgovoru s Pilatom istina ono što Isus objavljuje kao od Oca naučeno i doživljeno, a to je put vječnoga spasenja. Pilata to međutim, ne zanima te on ironično dobacuje: “Što je istina?”. Ovo nije filozofsko pitanje da se njime želi ozbiljno baviti, nego nestrpljivi odgovor državnog činovnika kojega ne zanima Isusova istina.
Okupljajući se danas oko Krista Kralja vjerničke istine, želimo iznova prihvatiti Božje vrhovništvo nad našim životom i djelovanjem te u skladu s takvom vjerom djelovati u svijetu. Za svakoga od nas Isus ostaje Kralj, kad u patnjama zajedno s njime ostajemo otvoreni za Boga i ljude. Kad se sučelimo sa svojim promašajima i krivnjom te prihvatimo krivnju za svoja udaljavanja od Boga i bližnjih. Kristovo kraljevanje nad nama i po nama – nad svijetom ljudi postaje zbilja, kad svoj život počnemo preobražavati iz nepravde u pravdu, iz optuživanja u opraštanje, iz sebičnosti u zajedništvo, iz mržnje u ljubav.
Moć Isusa Krista Kralja svega stvorenja, seže dalje od politike, prostora i vremena zato što posreduje radost ljubavi Božje i vječnu nagradu na što poziva svakoga od nas.
ŽELIM VAM PUNO ISUSA U NOVOM RADNOM TJEDNU!
Autor KrunoP. (Župa A Stepinca)
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.