03. NKG – PROPOVIJEDI – AC

III. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
03. NKG (C) –  TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

Pripovijesti, ne samo pripovijesti
Ne pričaj pripovijesti! Tko to kaže nekom drugom, time misli: to što ti pričaš, ja ti ne vjerujem. To zvuči nevjerodostojno, izmišljeno, ili lažno. Ja ti ne vjerujem da su tvoje pripovijesti istinite, da su se one tako stvarno dogodile. Pripovijesti u stvarnosti sasvim drukčije izgledaju.
Pričaju li Evanđelja pripovijesti ili povijest? Izmišljeno ili stvarno dogođeno? To se pitanje danas često postavlja. Kroz medije se provlače senzacijonalne vijesti: u stvarnosti to bi bilo sasvim drukčije, nego što Evanđelja govore o Isusu. Tu se na primjer može čitati, da Isus uopće nije umro na križu, nego da je preživio i da je sa ženom i djecom u dalekoj Indiji ostario. Upravo tamo je njegov grob. Naravno ne izostaju ni spekulacije o njegovoj tobože ljubavnoj vezi s Marijom Magdalenom.
Evanđelja – jesu li to pobožne pripovijesti o Isusu, koje pokrivaju pravu povijest? Danas je u svetoj misi pročitan početak Lukina evanđelja. Luka je po zanimanju bio liječnik. Povremeno je pratio apostola Pavla na njegovim misionarskim putovanjima i o tome vrlo zorno izvještava kao očevidac. Tko sebi želi o tome imati sliku, neka čita izvještaj Lukin o brodolomu kojeg je pretrpio u Sredozemlju i bio spašen iz njega. To nalazimo u Djelima apostolskim, 27. poglavlje.
Luka je kao liječnik navikao gledati u određenom pravcu, u dubinu. Liječnik se ne može zadovoljiti pripovijestima. On treba točnu povijest bolesti. Tome pripada prije svega anamneza: kako izgleda povijest pacijenta? Što se je u pojedincima stvarno dogodilo?
Luka posvećuje svoje Evanđelje nekom Teofilu, o kojemu ništa pobliže ne znamo. Sigurno je samo da mu Luka želi pokazati, kako je pouzdana povijest o Isusu, koju je on čuo, kako se on može na njega osloniti, što mu je bilo rečeno o nauci Isusovoj.
Pokušajmo predočiti sebi kako se je to događalo u prvim desetljećima poslije Isusa. Još je bilo očevidaca. Novi, koji su dolazili u Crkvu, htjeli su naravno ako je ikako moguće točno znati, kako je to stvarno bilo. I tako su bili napisani mnogi izvještaji očevidaca i predavani dalje. Luka je tek kasnije došao. On nije bio očevidac. On je znao samo one koji su doživjeli Isusa. Ali on se nije interesirao samo za njihova pričanja. On se sistematski prihvatio toga da događaje točno i po redu napiše. I kod tog je postao uspješan. Mi mu zahvaljujemo na najljepšim, i najvažnijim izvještajima o tome, što je Isus učinio i učio. Tko biva vjeran, taj vjeruje Isusu, povjerava Isusu svoj život, i gradi svoj život na njemu. Tu je važno znati, je li ja dobivam samo ispričane pripovijesti, ili istinsku povijest. Htio bih znati, mogu li povjerovati. Mogu. I to činim.
Fra Jozo Župić