Duhovitost duhovnih

Duhovitost duhovnih
O raju i paklu se mnogo razmišljalo u pustinji. Među monasima je kolala i ova priča. Pokušajte dokučiti njenu tajnu.
Neki starac, koji je proživio pokornički i samotnički život na brdu Nektos, u vječitom ledu i snijegu, umrije i dođe u raj. Sveti Petar mu pohiti u susret s riječima: “Prijatelju, proveo si svet život na zemlji, dobro došao.”
Starac radostan uđe u raj.
Ali nakon nekoliko dana potuži se on sv. Petru: “O, najveći među apostolima, priznajem ti, meni je ovdje hladno.” “Ako želiš, brate, odvest ću te u čistilište, tamo je sigurno toplije”,
reče mu sv. Petar. I tako bude.
Ali i u čistilištu starac je nastavio cvokotati zubima. Napokon reče sv. Petru: “Htio bih poći u pakao, tamo ću se sigurno zgrijati.” Sv. Petar, poznavajući starčevu svetost, pristane i starac siđe u
pakao.
Nakon nekoliko dana siđe i sv. Petar da vidi nije li sveti pustinjak promijenio mišljenje. Čim je otvorio vrata, začuo je poznat glas: “Zatvorite vrata, molim lijepo, propuh je.”

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: