Velika subota i Vazmeno bdijenje

Vazmeno, sveto trodnevlje je »prepuno kontrasta, suprotstavljenosti, tamnih kolorita koji su prožeti svijetlim točkama, kao što to na Veliku subotu pokazuje ogoljeli oltar i ozbiljnost suočena sa smrću te Psalam 23. koji govori o podizanju nadvratnika, kako bi ušao Kralj slave, što jasno upućuje na uskrsnuće«.  u starini, tijekom dana, Velika subota nije imala posebnu liturgiju, već je to bio »dan strogoga posta i žalovanja«.

Četiri jasno različita dijela ovoga slavlja upućuju na četiri naglaska. Prvi – »lucernarij« ili služba svjetla – veže se uz judeokršćansku praksu paljenja svjetiljke uz blagoslovnu molitvu. »Unoseći svijeću, upaljenu na novome ognju, u mračnu crkvu, evocira se Kristovo uskrsnuće. Svijeća je ognjeni stup koji je svijetlio Izraelu u njegovu prijelazu«, a uz najstariji rimski običaj da se uskrsna svijeća pali na svjetlu koje se čuva od Velikoga petka, »u 8. st. i nadalje, izvan Rima, svjetlo se uzima s nekoga drugog svjetla, vatre (poglavito u Galiji i Irskoj)«. Zato danas imamo i obred blagoslova vatre, ali i ukrašavanja svijeće: »Na svijeći je označen križ, tekuća godina te slova alfa i omega, kao znakovi početka i završetka.« Potom se u »potpuno mračnu crkvu unosi se simbol Krista-svjetla, čiji su dionici i vjernici koji pale svoje svijeće«. No, ono što je u tom dijelu obreda vjernicima zacijelo najdojmljivije sigurno je hvalospjev uskrsnoj svijeći – »Exultet«. Kroz povijest tekst se mijenjao, a sadašnji tekst vuče podrijetlo iz Galije (»Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela…«), ali je pod snažnim utjecajem Ambrozijeva stila

U drugome dijelu obreda – liturgiji Božje riječi : »Ritmičnost čitanja i psalama na dojmljiv način zahvaća cjelovitost povijesti spasenja do Uskrsnuća. Bilo bi dobro uključiti sva predložena čitanja, ali – ako se izabiru – nipošto se ne smije ispustiti čitanje o prijelazu izabranoga naroda preko Crvenoga mora, jer je u njemu sadržana slika Kristova prijelaza (pashe) iz smrti u život. Za vrijeme pjevanja Slave događa se svjetlosni ‘prasak’, praćen i zvučnim ekvivalentom zvonjave i svečanim pjevanjem uskrsnoga usklika ‘aleluja’ koji je tijekom korizme bio dokinut«, pa je jasno da je Aleluja »sastavni dio« obreda, a neki taj »poklik nazivaju i zaručničkom pjesmom vazmene noći. U tome prolomu svjetla i zvuka postiže se posebnost ozračja sakramentalnoga slavlja inicijacije u kojemu Crkva kao majka rađa novu djecu snagom Duha Svetoga«.

Ta je noć ujedno i povlašteno i najizvrsnije vrijeme za slavlje inicijacije i obred krštenja. Pri blagoslovu krsne vode svećenik jedanput ili triput uranja uskrsnu svijeću u vodu, uz molitvu da siđe Duh Sveti. U krsnome dijelu nalazi se i obnova krsnih obećanja, odricanje od zla i ispovijed vjere. Taj dio kasnije nadopunjuje škropljenje blagoslovljenom vodom uz krsnu pjesmu. Taj dio bdjenja završava molitvom vjernika.

Zatim se preporučuje da odrasli novokrštenici za pripremu darova na oltar donesu kruh i vino. »Čitava euharistija bdjenja sadrži: posebnost navještaja Gospodinove smrti, radosno slavljenje uskrsnuća i iščekivanje njegova drugog dolaska- Vazmeni govor stapa ljudska iskustva u životni sok izričaja čežnje za istinom koja je sposobna pomaknuti grobni kamen. Vazam se hrani tamom, ali živi od svjetla.«

Ivan Šaško

Oglasi