02. VAZ – NEDJELJA – 1. VEČERNJA


II. VAZMENI TJEDAN – NEDJELJA
02. VAZ  – DRUGA VAZMENA NEDJELJA

I. VEČERNJA

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Na gozbu Kralja Jaganjca
U bijelom ruhu idimo,
Kroz more prošav Crveno
Vladaru Kristu pjevajmo.

U svojoj divnoj ljubavi
On piti nam daje svetu Krv,
Ta ljubav tijelo njegovo
Kao svećenik prikazuje.

Od krvi se na vratima
Strahovit plaši anđeo
Put u moru se otvara,
Dušmana vali gutaju.

Naš vazam odsad Isus je,
Vazmeno naše Janje On,
I čistim ljudskim dušama
Neokaljani, čisti kruh.

O rajska žrtvo istinska,
Što pakao si pokorila,
Što pretrgla si smrtni vez
I dar života donijela!

Nadvladav pakao slavno Krist
Barjake svoje razvija,
Raj otvara i povlači
Kao sužnja kralja tminskoga.

Da budeš vazda, Isuse,
Veselje naše uskrsno,
Preporođene izbavi
Od grijeha smrti užasne.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen. Nastavi čitati

Oglasi

VAZMENA SUBOTA – JUTARNJA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SUBOTA (Sedmi dan Vazmene osmine)

JUTARNJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona
Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!(Ant.).

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. (Ant.).

Nastavi čitati