3105 – POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE – PROPOVIJED

POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Blagdan 

PROPOVIJED

Danas Crkva slavi blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti. Katolička Crkva nam u svakom mjesecu kao svojevrstan putokaz stavlja barem po jedan marijanski blagdan, a u nekom i više njih. Osim toga, dva mjeseca, svibanj i listopad, posvećeni su Majci Božjoj. Na današnji pak dan, posljednji u svibnju, Crkva pred nas stavlja jedan događaj iz Marijina života, kada je, nakon navještenja, pohodila svoju rođakinju Elizabetu. Marija, ispunjena Duhom Božjim, žuri posjetiti Elizabetu da s njom podijeli radost. Bilo je to, vjerojatno, negdje svršetkom ožujka g. 748. od gradnje Rima. židovi su se spremali za proslavu Pashe, svoga najvećega vjerskoga i narodnog blagdana, koji im je dozivao u pamet oslobođenje iz egipatskoga ropstva, i tom su prigodom masovno hodočastili u Jeruzalem. Tu priliku iskoristila je i Marija, pridružila se jednoj karavani te pošla u pohod svojoj rođakinji Elizabeti u Ain Karim. Povod za to dao joj je anđeo kod navještenja, koji joj je rekao: “Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,36-37). Stvarno Svemogući Bog na različite načine potvrđuje svoje nakane u ovome svijetu, a preko svojih suradnika velikodušno dijeli radost u izobilju. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima. Nastavi čitati “3105 – POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE – PROPOVIJED”

3105 -Pohod Blažene Djevice Marije

Pohod Blažene Djevice Marije
“U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: ‘Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!’ Marija reče: ‘Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa – kao što obeća ocima našim – u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.’ Nastavi čitati “3105 -Pohod Blažene Djevice Marije”

POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MISNA ČITANJA

POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Blagdan 

MISNA ČITANJA

📖: Sef 3,14-18a (ili: Rim 12,9-16b); Otpj. ps: Iz 12,2-3,4b-6; Lk 1,39-56

Prvo čitanje: Sef 3, 14-18a
Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Čitanje Knjige proroka Sofonije
Kliči od radosti, Kćeri sionska,
viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca,
Kćeri jeruzalemska!
Gospodin te riješio tvoje osude,
neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!
Ne boj se više zla! Nastavi čitati “POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MISNA ČITANJA”

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – Propovijedi (C)

SpasovoUZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – Propovijedi (C)

Nema govora više o ‘gore’ ili ‘dolje’. To su samo slike. Kristov ulazak na nebo upućuje prema definitivnom usmjerenju ljudske postojanosti. Cijeli Kristov život upućuje na to. Današnja postojanost prima svoje osmišljenje iz onostranosti, ako se to tako uopće može reći.

Ulazak u nebo označuje ispunjenu ljubav…, a ispunjena ljubav čovjeku može biti samo darovana. U čovjekovoj je mogućnosti da mu ljubav bude ostvarena, ali je u njegovoj nemogućnosti da to sam ostvari. U Kristu je čovječanstvu ponuđena ta mogućnost. To nije prognoza, nego ono što se dogodilo s Isusom Kristom to će se svakom dogoditi ako bude živio Isusovim životom. Nebo i Krist jedno su te isto. Sjedinjenje s Bogom.

U darivanju-predanju je šansa stjecanja vječnosti. Što je za nas zadržano to je izgubljeno. Darovano je postalo Kristovo i time postalo vječno. I Krist darovani postao je vječni Krist. On se pretočio u ljubav. Gospodine, neka sada ovaj svijet prođe – mi ga nudimo, ne da nestane, nego da počne bivati novi. Biti za sebe, znači biti u vremenu – umrijeti… Osama je pakao, predanje i ljubav su vječni. Krist se uzdiže od ovoga svijeta i stvara novi svijet. Nastavi čitati “UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – Propovijedi (C)”

Uzašašće ili Spasovo

Uzašašće ili Spasovo je kršćanski blagdan. Slavi se 40 dana poslije Uskrsa.
Prema Bibliji, Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao na zemlji. Na 40. dan javio se svojim učenicima u Jeruzalemu. Rekao im je, da ostanu u gradu i čekaju dolazak Duha Svetoga. Zatim ih je poveo na Maslinsku goru. Tamo je podigao ruke i blagoslovio ih. I poče uzlaziti na nebo, a oblak ga je zaklonio i više ga nisu vidjeli. Isus je uzašao na nebo, gdje sjedi s desna Bogu Ocu. Dok su apostoli gledali na nebo, pokazali su im se dva anđela u bijelim haljinama i rekli: „Ovaj Isus, koji je uzašao na nebo, tako će opet doći, kao što ste vidjeli da je otišao na nebo.”

U Nicejsko-carigradskom vjerovanju, kršćani ispovijedaju da je Isus Krist četrdeset dana nakon Uskrsnuća uzašao na nebo k svome Ocu. Sin Božji utjelovivši se na zemlji preuzima ljudsko tijelo, a to isto tijelo u Uskrsnuću proslavlja i sada ga uznosi na Nebo k Ocu koji ga je i poslao da otkupi i spasi sve ljude od smrti i grijeha. Tako “Uzašašće Kristovo označuje konačan ulazak čovještva Isusova u nebesko područje Božje odakle će opet doći”. O Isusovu uzašašću izvješavaju nas i evanđelist Marko i Luka: Nastavi čitati “Uzašašće ili Spasovo”

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – MISNA ČITANJA – AC

Mk 16, 15-20

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO,  Svetkovina

MISNA ČITANJA (C)

📖: Dj 1,1-11; Ps 47,2-3.6-9; Ef 1,17-23 (ili: Heb 9,24-28; 10,19-23); Lk 24,46-53

Prvo čitanje: Dj 1, 1-11
Bî uzdignut njima naočigled.

Početak Djela apostolskih
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.
Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«
Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 47, 2-3.6-9 
Pripjev: Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Drugo čitanje: Ef 1, 17-23
Posjede ga sebi zdesna na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.
Riječ Gospodnja.

ili: Heb 9, 24-28; 10, 19-23
Krist uđe u samo nebo.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.
Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga on otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran onaj koji dade obećanje.
Riječ Gospodnja..

Evanđelje: Lk 24, 46-53
Dok ih blagoslivljaše, uznesen bî na nebo.

Svršetak svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.«
Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
Riječ Gospodnja.

2905 -Sveti Polion

Sveti Polion, vinkovački lektor i mučenik

Kad je za vrijeme cara Dioklecijana i Maksimijana protiv kršćana buknulo krvavo progonstvo, Probo, sirmijski prefekt, upravitelj velike rimske pokrajine, poče odmah provoditi u djelo carske ukaze. Dakako da su prvi na udaru bili klerici. I tako po njegovu nalogu biše pogubljeni u Singidunumu – današnji Beograd – svećenik Montan, u Srijemskoj Mitrovici slavni biskup sv. Irenej i đakon Demetrije, a u Vinkovcima baš na godišnjicu njihove smrti sveti biskup Euzebije, a njima se pridruži i mladi, idealni, poletni lektor Polion, poznat po svojoj revnosti i zauzetosti u vjeri.
On je bio predveden pred namjesnika Proba, ali ne pokaza pred njim ni najmanjega znaka straha ili zaplašenosti. Znao je da za svoju vjeru mora svjedočiti i zato je posve slobodno rekao kako se zove i koju službu u crkvi obavlja. Namjesnik ga je optužio da je i on jedan od onih što djevojkama tjeraju strah u kosti pred brakom i što ih nagovaraju na neku ispraznu čistoću i djevičanstvo.
Polion je na optužbu ponosno odgovorio:
– Kakvi smo mi zapravo, danas ćeš se moći uvjeriti.
– Na koji način? – upita ga namjesnik. Polion odvrati:
– Na taj način što ćemo posvjedočiti svoju pobožnost i postojanost u vjeri u Kralja nebeskoga i što smo se spremni i na mukama držati njegovih zapovijedi.
– Kojih zapovijedi? Kojega kralja?
– Svetih i pobožnih zapovijedi Krista Kralja.
– U čemu se one sastoje? Nastavi čitati “2905 -Sveti Polion”

Svjedočanstvo

Dogodilo se to u misiji, u Zairu prije 25 godina. U regiji Kasangulu, dva velika sela, jedno katoličko i jedno pogansko nisu bili u dobrim odnosima. Iz jednog sela često su krali ovce i poljske plodove pa je zbog toga bilo ozljeđenih i mrtvih na obje strane. Zbog straha, nitko nije smio otići iz jednog u drugo selo. Poznato je da, u Africi, plemenske borbe imaju stare korjene i te običaje teško je iskorijeniti.

Otac Mario Van de Kerkoven, belgijski misionar, 1974 godine navijestio je, u katoličkom selu, Kristovo uskrsnuće i oprost grijeha, navodeći da je najljepši plod Uskrsa mir. Njegovi vjernici mu na to kažu: “Zašto nam Isus, jer je danas Uskrs, ne donese mir sa susjednim selom?” Otac Mario kaže: “Slavit ćemo danas svetu Misu na tu nakanu, zatim ćemo otići posjetiti ih.” Tako u Uskrsno jutro krene kršćansko selo u susret nekršćanskom selu. Svatko je nešto ponio kao dar: netko ovcu, netko kokoš, netko vreću riže, a netko platno za odjeću.

Susjedno selo, videći ih iz daleka kako “neprijatelj” dolazi odmah se spremilo za borbu; netko sa štapom, netko sa lukom i strijelom a netko sa nožem. Kada se kršćansko selo, na čelu sa svećenikom, približilo, vidjeli su da dolaze u prijateljstvu, pa su odložili oružje. Po prvi put su, stanovnici koji su uvijek bili neprijatelji, sprijateljili se. Nastavi čitati “Svjedočanstvo”

ZAŠTO TRČIŠ?

ZAŠTO TRČIŠ?

Promatrajući s prozora okrenuta prema tržnici, učitelj ugleda jednog od svojih učenika, nekog Haikela, kako se žuri za poslom.
Dozove ga k sebi.
“Haikele, jesi li jutros vidio nebo?”
“Ne, učitelju.”
“A put? Jesi li vidio put?”
“Da, učitelju.”
“A vidiš li ga još uvijek?”
“Vidim ga, učitelju.”
“Reci mi što vidiš.”
“Ljude, konje, kola, trgovce u žurbi, seljake koji se griju, muškarce i žene koji odlaze i dolaze – eto što vidim.”
“Haikele, Haikele”, opomenu ga dobrohotno učitelj, “za pedeset godina, za dva puta pedeset godina postojat će isti ovaj put, tržnica slična ovoj, neka druga kola dovozit će druge trgovce da kupuju i prodaju, ali mene tada neće biti, a neće biti ni tebe.
Zato te ja pitam, Haikele, zašto trčiš ako nemaš vremena ni nebo pogledati?”

A ti, jesi li jutros vidio nebo?

Bruno Ferrero

DUH BOŽJI U TEBI

DUH BOŽJI U TEBI

Duh
koji tebe oduhovljuje
nastanit će se i u tvome domu.
O tebi ovisi hoće li tvoj dom biti komadić neba
ili hladan prostor između mrtvih opeka.

Ako se u tvome krutom svijetu
ne osjećaš sposobnim
za dobrotu, srdačnost i ljubav,
nemoj tu svoju nevolju zadržati za sebe.
Pokušaj moliti.

Zar ne možemo pokušati
stvarati tišinu,
tražiti duha svjetla,
duha ljubavi,
Duha Božjega?

Kad se Duh Božji
nastani u našim srcima,
ubirat ćemo i njegove divne plodove.

Ovo su plodovi Duha:
ljubav, radost, mir, strpljivost,
srdačnost, dobrota, vjernost, blagost,
opuštenost i skromnost.
Phil Bosmans

%d blogeri kao ovaj: