SVETI BONIFACIJE I BOŽIĆNO DRVCE

SVETI BONIFACIJE I BOŽIĆNO DRVCE

Kada razmišljamo o katoličkom svecu sigurno nemamo u glavi sliku nekoga tko lomi čekiće i neustrašivo maše sjekirom, sveca koji čupa hrastove i obraća pogane. No sveti Bonifacije  je bio upravo takav.

Stoljećima postoji tradicija kićenja božićnih jela i borova, a sigurno ste se mali milijun puta zapitali od kada točno postoji tradicija kićenja i zašto se zapravo kite božićna drvca. Kako piše churchpop, sve je započelo u današnjoj Njemačkoj, kada je sv. Bonificije porazio sljedbeništvo Thora. – Započelo je zapravo s 680. godinom i ulaskom svetog Bonifacija u benediktinski samostan, kojemu je tadašnji papa dao odobrenje naviještanja evanđelja na prostoru današnje Njemačke, čiji je ujedno i svetac-zaštitnik. Bonifacije je putovao po Njemačkoj osnažujući već postojeće kršćanske zajednice i propovijedajući evanđelje onima koji još nisu bili čuli za njega, 

Oko 723. godine Bonifacije je putovao s malom skupinom kroz pokrajinu Lower Hesse i znao je za zajednicu pogana u blizini Geismara, koji bi tijekom zime prinosili ljudske žrtve, obično djecu, bogu groma Thoru u podnožju njihova svetog hrastova stabla ‘Hrasta groma’. Bonifacije je stigao uništiti Hrast groma, ne samo kako bi spasio djecu od ljudskog žrtvovanja, već kako bi dokazao da ga Thor neće usmrtiti munjom. Kako priča ide, Bonifacije i njegova družina stiže do sela točno onda, kada se trebalo odviti ljudsko žrtvovanje. S biskupskim štapom u ruci Bonifacije je ušao među pogansko mnoštvo, koje je okruživalo Hrast groma i rekao: ”Pogledajte Hrast groma i pogledajte Kristov križ koji će slomiti čekić lažnog boga Thora.” U Njemačkoj i sjevernoj Europi običaj ukrašavanja stabala potječe iz poganskih vremena kad su stabla smatrali simbolima koji predstavljaju plodnost bogova prirode. Običaj je bio povezan sa zimskim solsticijem (oko 21. prosinca) kojeg su smatrali danom ponovnog rođenja boga Sunca. Ukrašavanje stabala kasnije je postao jedan od kršćanskih običaja, i to nakon što je Crkva 25. prosinca odredila kao dan Kristova rođenja, time zamijenivši pogansku proslavu solsticija. Tradicionalno, božićna se drvca ne unose u domove niti ukrašavaju prije Badnjaka (24. prosinca), a iznose se na blagdan Sveta tri kralja odnosno Bogojavljenje (6. siječnja) kada i završavaju božićni blagdani. Tog se dana posljednji put pale božićne svijeće i drvo badnjak. Rezultat suvremene komercijalizacije Božića je i postavljanje drvaca mnogo ranije nego što je to uobičajeno; u pojedinim se trgovinama drvca postavljaju već krajem listopada (božićni odjel u britanskom lancu trgovina Selfridges, s okićenim božićnim drvcima, počinje s radom početkom rujna). Hrast groma Krvnik je već podigao čekić visoko kako bi usmrtio dijete koje je ležalo na žrtveniku, no Bonifacije ga je uspio zaustaviti tako da je blokirao čekić biskupskim štapom. U tom se trenutku kameni čekić slomio i time je spašen djetetov život. Nakon tog događaja sveti Bonifacije se obratio okupljenima: “Poslušajte, sinovi šume! Više neće teći krv ove noći. Ovo je noć porođenja Krista, sina Svevišnjeg, Spasitelja čitavog čovječanstva. Pravedniji je on od Baldera lijepog, veći nego mudri Odin, ljubazniji nego dobra Freya. Od kada je on došao sva žrtvovanja su prestala. Mračni Thor kojega uzalud prizivate je mrtav. Duboko u tami Niffelheima on je izgubljen zauvijek. I večeras u ovu Kristovu noć vi ćete početi živjeti. Krvavo stablo više neće donositi zlu kob vašoj zemlji. U ime Gospodina ja ću ga uništiti.” Nakon toga, sveti Bonifacije uzima sjekiru koja leži u blizini i prema legendi, samo jednim je zamahom srušio veliki hrast. Kada je zamahnuo pojavio se silan vjetar koji je počupao okolna stabla iz zemlje zajedno s njegovim korijenima. Hrast groma ostao je ležati na zemlji rascijepljen u četiri dijela, a nakon toga, Bonifacije je od drveta kojeg je taj dan srušio izgradio kapelu. Početak tradicije ‘Apostol Njemačke’ nastavio je propovijedati germanskom narodu koji su ostali u šoku kada su vidjeli nevjernika i rušitelja Hrasta groma Bonifacija, Thor nije pokosio munjom. Bonifacije usmjeri svoj pogled prema maloj skromnoj jelci koja je stajala iza mjesta gdje je nekad bio moćni hrast, i rekao: ”Ovo malo drvo, dijete šume, bit će vaše sveto drvo večeras. Ovo je drvo mira. Ono je znak vječnog života jer su njegovi listovi uvijek zeleni. Zar ne vidite kako je usmjereno prema nebu. Neka se ovo stablo od sada zove stablo djeteta Isusa. Okupljajte se oko njega, ne u šumi već u svojim domovima, tamo mu neće trebati prinositi danak u krvi, već darove ispunjene ljubavlju i dobrotom.” Na takav način, Nijemci su te noći započeli tradiciju koja će potrajati sve do danas. Oni su donosili stablo jelke u svoje domove, ukrašavali ga svijećama i ukrasima, te slavili rođenje Kristovo. Sveti Bonifacije i njegovo stado dali su nam nešto što danas nazivamo božićnim drvcem. –

Izvor: churchpop.com/2014/12/24/thor-st-boniface-and-the-origin-of-the-christmas-tree/

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: