9 misli o molitvi i patnji

9 misli o molitvi i patnji

1. Važna je sadašnjost: vjerovati, prihvaćati sebe i bližnje, ljubiti i vršiti volju Božju za svoj život.
   Prošlost je iza nas i ne da se promijeniti. Budućnost još nije došla.
2. Ako želim spasenje, moram priznati svoju slabost i grešnost; pozvati i dopustiti Bogu da uđe u naš život.
3. Ako je Bog na prvom mjestu, sve dođe na svoje mjesto. Ako nije sve pobrka.
4. Kroz patnju Bog dopušta da se pročisti naša duša i vjera. Isus je za nas najviše učinio kad je trpio.
5. Ako odbacimo patnju, rušimo most koji je na putu našem spasenju i proslavi.
6. Uslišanje naših molitava ponekad dolazi na način koji ne očekujemo. “Ako Bog zatvori vrata otvori prozor.“
7. Bog može djelovati u našem životu ako mu dopustimo. Molitva je izvrsno sredstvo kojim otvaramo prostore svoje duše za Božje djelovanje.
8. Bog je za nas toliko velik i moćan koliko mu dopustimo u životu.
9. Velike zapreke za primanje blagoslova su: nepraštanje, neispovijeđen grijeh, pasivnost, ponos, prokletstvo, osjećaj krivnje…

1607 – Gospa Karmelska

Gospa Karmelska
Danas slavimo blagdan Gospe od brda Karmela. To lijepo brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora bijaše mjesto odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, što ju je Gospa pružila nosiocima karmelskoga škapulara.
Škapular je, zapravo, komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstratenzi, karmelićani. Simbolički škapular, koji se sastoji od komadića platna, počeli su kasnije nositi i svjetovnjaci kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinih redova. Najpoznatiji je od tih škapulara karmelski koji nose kao zalog posebne zaštite Majke Božje u prvom redu karmelićani i karmelićanke, a onda i mnogi vjernici u svijetu koji na taj način postadoše dionicima duhovnih dobara karmelskoga reda. Taj je red za vrijeme križarskih vojna g. 1155. osnovao križar Bertold iz Kalabrije. U lijepoj karmelićanskoj crkvi na brde Karmelu u Haifi razni natpisi uklesani u mramor još i danas svjedoče o postanku karmelskoga reda. Novoosnovani je red doživio bujan procvat za vrijeme svoga trećega generala sv. Šimuna Stocka, koji je upravljao karmelićanskom zajednicom od 1242-1262. Tome se generalu pripisuje i nošenje škapulara, odjeće koju je redu kao zalog svoje zaštite dala sama BD Marija.

15. NKG – UTORAK – JUTARNJA MOLITVA

XV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
15. NKG (I) –  Svagdan ili Bl. Djevica Marija od brda Karmela

JUTARNJA MOLITVA

Ako ljubiš samo one koji su isti kao ti, ‘koji tebe ljube’, a ateiste, komuniste, muslimane, drogeraše, i mnoge druge, ne podnosiš ili mrziš — možda je vrijeme da se upitaš što je to što nazivaš svojom vjerom, ljubavlju, i molitvom? Jer za ljubiti one koji tebe ljube, koji isto misle, koji ti se sviđaju, ne treba biti kršćanin. To izvrsno rade i svi ovi gore nabrojeni. Znam, ti bi sve njih ljubio/la kad bi se oni htjeli promijeniti, čak i moliš Boga da ih promijeni. Pokušaj, naprotiv, moliti da se ti promijeniš i to tako da ih možeš prihvatiti takve kakvi jesu. Ta Bog te upravo zato i učinio kršćaninom da bi druge ljubio/la bez-uvjetno (mijenjali se ili se ne mijenjali). Uostalom vrijedi ona: ‘ljubi me pa ću se promijeniti’, a ne: ‘promijeni se pa ću te ljubiti’. Jer jedina je bezuvjetna ljubav koja ima snagu promjene.

15. NKG – UTORAK – MISNA ČITANJA (I)

XV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
15. NKG (I) –  Svagdan ili Bl. Djevica Marija od brda Karmela

MISNA ČITANJA
📖: Izl 2,1-15a; Ps 69,3.14.30-31.33-34; Mt 11,20-24

Prvo čitanje: Izl 2, 1-15a
Nadjene mu ime Mojsije, jer je iz vode izvađen; kad je odrastao, dođe među svoj narod.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je lijep, krila ga je tri mjeseca. Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trske, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trsku na obali Rijeke.Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti. Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trski, pa pošalje sluškinju da je donese. Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. »Bit će to hebrejsko dijete«, reče. Onda njegova sestra rekne faraonovoj kćeri: »Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama, da ti dijete doji?« »Idi!« odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. »Uzmi ovo dijete — rekne joj faraonova kći — i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati.« Tako žena uzme dijete i othrani ga. Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, »jer sam ga — reče — iz vode izvadila.«
Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipćanin tuče jednoga Hebrejca — brata njegova. Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u pijesak. Izađe on i sutradan te zateče dva Hebrejca kako se tuku. »Zašto tučeš svoga druga?« rekne napadaču. Ovaj odvrati: »Tko te postavi za glavara i suca nad nama? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?« Mojsije se uplaši pa će u sebi: »Tako! Ipak se saznalo.« Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju.
Riječ Gospodnja.