Sv. Monika & Kako je Bog nagradio strpljenje i molitve jedne majke
Nikola je po ko zna koji put otvarao facebook profil gledajući je li mu se javila ona zgodna djevojka koju je neki dan upoznao na zabavi kod prijatelja. Iako je te noći popio malo više dobro je zapamtio da se obećala javiti. A ne javlja se. I to ga je izluđivalo već drugi dan. Pet sati je samo zurio u ekran očekujući njenu poruku. Jedina aktivnost koja je prekidala njegovo zurenje je bilo odlazak do frižidera da nešto popije. Njegova pobožna majka se nije usuđivala prozboriti ni riječi. Ako bi mu se i obratila, činilo joj se da će napraviti više štete nego koristi. Nastavila je raditi svoje kućanske poslove, a povremeno bi samo duboko uzdahnula od duboke boli što joj njen dragi sin postaje sve više kao neki stranac. Nikola je šutke prolazio pored majke, a kad se to ponovilo već nekoliko puta upitala ga je puna brige: „Sine, jesi li dobro. Je li sve u redu?“ Nikola nije nimalo razumio tu majčinsku brigu, a onda bi joj se obratio grubo u svom bijesu, koji se nakupio i zbog razočarenja pred ekranom: „Pusti me na miru! Radi svoj posao, ne brini se za mene!“ Majka bi u sebi po ko zna koji put ponovila molitvu: „O Isuse, smiluj se mom sinu. Pomozi mu da Tebe pronađe…“ A kad sin ne bi bio kod kuće majka je plakala moleći, molila plačući… : „Bože, pomozi mu da shvati kako nema sreće bez Tebe i kako je su krivi ti putevi kojima ide… Daj da doživim to čudo da se obrati …“
Majka je godinama molila i plakala, a sin se nije popravljao. Štoviše, bivao je sve gori. Upao je u loše društvo, hodao na zabave i na predavanja kod nekih učitelja lažnih nauka, rugao se njoj i njenom kršćanstvu, noći provodio za ekranom, gledajući neke prostote, jutra bi najčešće prespavao, a onda se još i spetljao s nekom ženom s kojom je dobio i vanbračno dijete.
Majku je sve to satiralo, ali nije odustajala od nade. Od vjere. Od ljubavi. Nastavila je moliti za svog sina Nikolu. A Bog joj je davao potrebnu snagu. Jednom se tako skoro predala očajanju, ali se sjetila sv. Monike i njenih molitvi za svoga sina Augustina te kako je čula u snu ohrabrujuće riječi: „Ne može propasti sin tolikih suza!“ I stvarno, njen sin ne samo da se obratio nego je postao svetac.
– „O sveta Moniko, pomozi mi!“, prošapta majka i nastavi s pouzdanjem moliti za svog sina Nikolu.
I nastavila je, u nadi da će Bog na neki način djelovati na njenog sina kao što je nekoć djelovao na Augustina.
….
Gornja priča o Nikoli je izmišljena.
Teško je danas djeci ili mladima predstaviti Augustina koji je živo u davnom 4. st. kao zanimjiv lik vrijedan nasljedovanja. Ali, što ako je Augustin bio kao – Nikola iz gornje priče? A zapravo i jest.
Živio je raskalašenim životom, slijedio krive nauke i svoje strasti zbog kojih je imao i vanbračnog sina. No, vratio se. Nije propao sin tolikih majčinih molitava i suza. Teško je i majkama približiti lik svete Monike, jer današnja djeca imaju drugčije mane i izazove. No, ono što ostaje uvijek jednako vrijedno jest: molitva i strpljenje. I Bog koji vidi. Bog koji sluša. Bog koji voli. I ne da da ijedna molitva propadne.
A kako je to Bog Augustina sa stranputica vratio k sebi?
Augustin je nakon lutanja, tražeći istinu, čuo za nekog svetog biskupa i htio poslušati njegovu propovijed. I tu je negdje Bog počeo čudesno djelovati na njegovu dušu. Postao je željan istine. Prave istine. O životu, o sebi, o Bogu. Dosta mu je bilo da ga zavaravaju neki lažni veliki govornici.
Bog, koji je svakog trenutka s nama, bio je s Augustinom u njegovu traženju. Jednom je Augustin zamišljen nad svojim pokvarenim životom stajao pred kućom u vrtu, a onda mu se činilo da čuje glas djece koja govore: „Uzmi čitaj!“, „Uzmi, čitaj!“… Augustin pomisli kako je Bog taj koji mu se obraća. Pa uze Pavlove poslanice i otvori: „Zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i u brizi za tijelo ne pogodujte požudama…“ I da skratimo priču, Augustin se obratio. Postao svećenik i biskup. Sveti biskup.
A njegova majka Monika i dan danas je majkama uzor kako strpljivo nositi križ majčinstva u vrijeme kad djeca idu nekim krivim putem. Ni jedna molitva nije uzaludna. Bog će dati da molitve budu uslišane, na jedinstven način u svakom životu, i u svoje vrijeme. U Božje vrijeme.
Svjedočanstva & Vjera 