Najmanji čin ljubavi

Najmanji čin ljubavi

“Po ovome ćete znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13, 35).
Zbog toga i najmanji čin ljubavi više vrijedi od tisuću riječi i najuzvišenijih namjera.

Umorni smo od riječi, od brbljanja, od onoga “trebalo bi”, od velikih obećanja. Više nikomu ne vjerujemo. Inflacija riječi pogađa i kršćansku vjeru. Kršćanstvo je za mnoge postalo religija “lijepih riječi”, ali ne i prakse. “O Bože, svi znaju što bi trebalo činiti, ali nitko to ne čini!Ne trebamo više proroke – trebamo – vršitelje!” – zavapit će pjesnik Stefan Andres (1906.-1970.).
Isus kaže: “Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti” (Iv 3, 21); “Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam” (Iv 15, 14). Sveti Jakov razlikuje “zaboravna slušatelja” od “djelotvornoga izvršitelja”: “Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše” (Jak 2, 22-25).
U tome se sastoji bit samozavaravanja. Tek u konkretnom činu upoznajemo sami sebe. O tome Goethe na jednom mjestu piše: “Kako je moguće sebe upoznati? Nikada promatranjem, samo djelujući. Pokušaj vršiti svoje dužnosti, i odmah znaš kakav si. A što je tvoja dužnost? Ono što zahtijeva dan.” Danski filozof Kierkegaard slično razmišlja kada tvrdi da se kršćanska vjera naviješta činom (djelom), a ne govorom. On to naziva “kršćanstvo čina”. Bog poziva čovjeka po svojoj Riječi na “skok u čin”. Abraham Heschel, židovski filozof religije, to formulira na sljedeći način: “Božansko pjeva u našim djelima, ono se razotkriva u našem činu.” I nobelovac Albert Schweitzer (1875.-1965.) priznaje da je htio postati liječnik kako bi bez ijedne riječi mogao činiti dobro, pomagati ljudima. Nakon što je okončao studij teologije, nije mogao zamisliti novi život na koji poziva Isusovo evanđelje kao ‹teoriju o religiji ljubavi›, bez ostvarenja te ljubavi u praksi. Poslušao je poziv apostola Ivana: “Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom” (1 Iv 3, 18)..

32. NKG – MISNA ČITANJA – g (I)

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU  – SUBOTA
32. NKG – Svagdan

MISNA ČITANJA

📖: Mudr 18,14-16; 19,6-9; Ps 105,2-3.36-37.42-43; Lk 18,1-8

Prvo čitanje: Mudr 18, 14-16; 19, 6-9
Put slobodan nasta od Crvenog mora, a oni kao jaganjci skakahu.

Čitanje Knjige Mudrosti
Dok je mirna tišina svime vladala,
i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,
jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa,
s kraljevskih prijestolja,
kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane.
Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.
Zaustavi se i sve ispuni smrću:
doticala se neba, stajala na zemlji.
Da se sačuvaju djeca tvoja neozlijeđena,
sve stvoreno preinači opet narav svoju
služeći tvojim zapovijedima.
Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor,
a kopno izroni gdje prije bijaše voda;
put slobodan nasta od Crvenoga mora,
i polje travnato od strašnih valova.
Preko njega prijeđe narod sav,
štićen tvojom desnicom,
zadivljen silnim čudesima.
Bijahu kao konji kada pasu,
i kao jaganjci skakahu,
slaveći tebe, Gospode,
izbavitelja svoga.
Riječ Gospodnja.