Želja za tebe

Želja za tebe

Neka mir, vedrina i sreća budu u svakome danu tvoga života.
Sunce neka ti da radost i svjetlost dana
a nebo, protkano zvijezdama, neka ti se smiješi noću.
Vjetar neka ti udahne život i nezaustavljivu snagu ljubavi.

Neka te oblaci približe osobama koje voliš
a lagana kiša neka njiše tvoje snove.
Neka cvijeće razveseli tvoje oči
i ispuni mirisom tvoje osjećaje.
Pjev ptica neka ispuni skladom tvoje vrijeme.
I sve nek ti pomogne da tvoj život bude simfonija ljubavi.

Idem za tobom Isuse

Galama. Vrištanje. Smijeh. Budim se, ustajem i odlazim do prozora. Vidim masu ljudi kako hrli na jedno mjesto. Oblačim se i izlazim na ulicu. U lice mi se unosi mjesni razvratnik, kesi se, zaudara po alkoholu i kaže: „Ajdeee, idemo na zabavu godine! Hajdemo se gostiti!
Trči sa mnom da uhvatimo najbolja mjesta na predstavi!“. Uspijevam istrgnuti nadlakticu iz njegovih prljavih šapa i tjeram ga od sebe. Tada nailazim na ženu koja sitnim korakom, pognute glave, licem zaogrnutim u maramu žuri prema istom mjestu. I dok prolazi pored mene diže pogled. Vrijeme je stalo u tom trenutku. Susret mog i njezinog pogleda. Pogled koji govori: „Pođi sa mnom. Trebat ćeš mi. Svjedočit ćeš.“

Žena koja joj vjerno prati korak, hvata me za ruku i povlači za sobom. Ne opirem se. Idem. Drugom rukom prekrivam lice maramom i slijedim ove dvije žene. Zaustavljamo se u blizini. Probijamo se kroz masu. Odjednom čujem: „Marijo! Marijo!“, žena se okreće i juri prema visokom mladiću. On je grli i kaže da su nekoga čovjeka uhitili i da mu žele suditi.
Netko me trese za rukav. Okrećem se, a druga žena, kako sam čula Magdalena, govori mi: „To je njezin sin. Ne znaš ga?“. Rekoh: „Ne pamtim ga.“. Nastavi ona uzbuđeno: „Ovo je njegova majka Marija. Majka našeg dobroga Učitelja. Uhitili su ga i sudit će mu. Njemu, najnevinijoj krvi!“.
Nisam joj odgovorila, ali sam pomislila: Ma što to pričaš. Ako mu sva ova svjetina želi suditi, mora biti kriv za nešto. Negdje je pogriješio. I tada…aaa! Kao oštar mač osuđenik diže pogled i kraj svih ljudi zariva se poput ledenica u moje oči i hladni trnci prođoše mi kroz svo tijelo. Bistar, nedvosmislen, čist pogled koji me svu pročitao. Pogled koji mi je prodro do najdubljeg dijela duše i rekao: „ Ako sam kriv, dokaži. Ako pak nisam, zašto me udaraš.“. To je pogled nevinoga od kojega mi koljena klecaju i zastaje dah.

33. NKG – MISNA ČITANJA – b (I)

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
33. NKG – Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: 1Mak 1,10-15.41-43.54-57.62-64; Ps 119,53.61.134.150.155.158; Lk 18,35-43

Prvo čitanje: 1Mak 1, 10-15.41-43.54-57.62-64
Strašan gnjev bijaše nad Izraelom.

Čitanje Prve knjige o Makabejcima
U one dane: Dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga. U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: »Hajde da sklopimo savez s narodima, svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.« I mnogima se to svidjelo.
Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjedskim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.
Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri, te nisu jeli od nečistih jela. Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
Riječ Gospodnja.

1811 – Posveta bazilika sv. Petra i Pavla, apostola

Posveta bazilika sv. Petra i Pavla, apostola

Obljetnica posvete bazilika apostolskih prvaka Sv. Petra i Sv. Pavla u tijeku crkvene godine već je četvrta prilika da se sjetimo velebnih likova dvojice apostola kojima Crkva toliko duguje i koje zbog toga naročito i štuje.
Došavši već do predvečerja svoga života “Šimun Petar i apostol Isusa Krista, onima koji su pravednošću našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista, primili istu dragocjenu vjeru kao i mi” (2 Petr 1,1) u svojoj drugoj poslanici pokušava opisati ono što je Gospodin učinio preko njega. Poslanica je puna spasonosnih opomena. Iz nje kao naročito važno i današnjem spomendanu prikladno navodimo ovo:
“Smatram svojom dužnošću, dok sam god u ovom šatoru, da vas opomenama držim u budnosti, jer sam svjestan da ću brzo ostaviti svoj šator, kako mi i naš Gospodin kaza. Ali ću se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete sjećati ovoga.