Suđenje Isusu

 

Suđenje Isusu

Jeruzalemske vjerske vlasti nisu bile jednodušne u tome kako se ponašati prema Isusu. Farizeji su zaprijetili izopćenjem onima koji bi ga slijedili. Onima koji su se bojali da će “svi povjerovati u nj (Isusa), pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”, veliki je svećenik predložio prorokujući: “Za vas je bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” (Iv 11,49-50). Veliko vijeće proglašuje da Isus “zaslužuje smrt” (Mt 26,66) kao bogohulnik, ali budući da je izgubilo pravo izvršenja smrtne kazne, predaje Isusa Rimljanima optužujući ga za političku bunu, što će Isusa staviti u uporedbu s Barabom optuženim za “pobunu” (Lk 23,19). Svećenički glavari i političkim prijetnjama pritišću Pilata da osudi Isusa na smrt.

33. NKG – SUBOTA – MISNA ČITANJA (I)

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
33. NKG  – Svagdan ili: Sv. Klement I., papa i mučenik; Sv. Kolumban, opat

MISNA ČITANJA
📖: 1Mak 6,1-13; Ps 9,2-4.6.16.19; Lk 20,27-40

Prvo čitanje: 1Mak 6, 1-13
Zbog zala koja sam počinio u Jeruzalemu od velike tuge umirem.

Čitanje Prve knjige o Makabejcima
U one dane: Kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio, jer su građani doznali za njegovu nakanu. Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg, te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon. Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju. I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači. Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, i svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, a tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.
Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, dozva sve svoje prijatelje i reče im: »Nestalo je sna s mojih očiju, i srce mi je klonulo od jada. Zato rekoh u svom srcu: U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen. Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo, i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!«
Riječ Gospodnja.