Rođenje Isusa Krista po viziji Marije Valtorte

Isusovo Rođenje – Božić

I Porodi Sina …

Vidim još unutrašnjost ovog siromašnog kamenitog skloništa,  gdje su Marija i Josip, združeni u sudbini sa životinjama, našli azil …
I ognjište dremucka zajedno sa svojim čuvarom .. Marija polagano  podiže glavu sa svog ležaja i gleda … Vidi da je Josip priklonio glavu na prsa  kao da bi razmišljao, i misli kako je umornost nadvladala njegovu dobru volju  da ostane budan. Smiješi se dobrohotnim smiješkom, čineći manje buke od  leptira koji slijeće na ružu, sjedne … a potom klekne … Moli s blaženim  smiješkom na licu … Moli otvorenim rukama, ne baš na križ, ali skoro,  s dlanovima prema gore i prema naprijed, i ne bi se reklo da je umara  ova teška poza. Zatim se sagne ničice prema sijenu u jednoj još intenzivnijoj  molitvi … Duga je to molitva. Josip se trgne. Vidi skoro utrnutu vatru i štalu  sasvim u tami… Baci jedan rukovet sitnog vrijesa i plamen se ražeže, zatim  doda grančica nešto debljih, pa još debljih, jer je hladnoća morala biti oštra … Hladnoća zimske i vedre noći koja prodire sa svih strana ove ruševine.
Siromašni Josip, kako je bio blizu ulaznih vrata – nazovimo ipak tako rupu kojoj  je zastorom njegov ogrtač – mora da se smrznuo. Stavi ruke na plamen,  izuje sandale, te i noge stavi nad vatru. Tako se malo ugrijao.