0402 – Sveti Ivan de Brito

Sveti Ivan de Brito
Sveti Ivan de Brito ili de Britto (João Heitor de Brito), poznat i kao Arulanandar ili „portugalski Franjo Ksaverski“, portugalski isusovac, misionar i mučenik, rođen je 1. ožujka 1647. u Lisabonu, u uglednoj plemićkoj obitelji. Njegov otac Salvador de Brito Pereira bio je potkralj portugalske kolonije Brazila, a umro je 1651. João je 1662. stupio u isusovački red i studirao na glasovitom sveučilištu u Coimbri. Zaređen je za svećenika i otputovao 1673. kao misionar u Maduru (danas Madurai, južna Indija, država Tamil Nadu). Uzeo je tamilsko ime Arul Anandar. Uhićen je i zatvoren 1684, a 1687. protjeran iz Indije pa se vratio u Europu. Portugalski kralj Pedro II, njegov zaštitnik, pokušao ga je zadržati u zavičaju, ali otac de Brito vratio se 1690. u Indiju s 24 nova misionara. Djelovanje na području Madure zahtijevalo je hrabrost od tamošnjih misionara jer je to područje do tada bilo izvan europskog kulturnog utjecaja. Otac de Brito pomno je proučio indijski kastinski sustav i uvidio da većina obraćenika na kršćanstvo dolazi iz najniže kaste. Zbog toga je učio domorodačke jezike, odijevao se i živio kao hinduistički pokornik, koji se smije približiti svim kastama. Katoličku vjeru naučavao je pojmovima, shvatljivima u indijskoj tradiciji i kulturi. Takav postupak već je prije predlagao i u južnoj Indiji uspješno provodio talijanski misionar, isusovac Roberto de Nobili (1577-1656).

0402 – Sveta Veronika

Sveta Veronika
Sveta Veronika (Veronica, Berenice), pobožna žena iz Jeruzalema (po nekima iz Cezareje), prema predaji je na putu prema Kalvariji hrabro pristupila Isusu i obrisala svojim rupcem krv, znoj i pljuvačku s njegova lica. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio svojim likom utisnutim na platnu. Iako nije zabilježen u evanđeljima, taj događaj se spominje kao šesta postaja pobožnosti križnoga puta.

Svetu Veroniku zazivaju kod krvarenja, a zaštitnica je umirućih, fotografa, domaćica, pralja, tkalja, švelja, služavki, domaćica na župnim dvorovima i službenica u župnim uredima. Sretan i radostan imendan želimo svim našim Veronikama, Verama i Vericama!

0402 – Sveti Andrija Corsini

Sveti Andrija Corsini
Današnji sveti zaštitnik je Andrija (Andrea) Corsini, talijanski karmelićanin i biskup, „apostol Firence“. Rodio se u 30. studenoga 1302. u Firenci kao potomak glasovite plemićke obitelji. Nakon lakoumnog i razuzdanog života u mladosti, stupio je 1317. u firentinski karmelićanski samostan.

Zazivaju ga pri građanskim nemirima i neredima. Zaštitnik je Firence i brojnih naselja, župa i crkava.

04. NKG – MISNA ČITANJA – c (II)

IV.  TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
04. NKG – Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: 2Sam 18, 9-10.14b.24-25a.30-32 – 19, 3; Ps 86, 1-6; Mk 5, 21-43

Prvo čitanje: 2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32—19,3
Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe!

Čitanje Druge knjige o Samuelu

U one dane: Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane, i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.«
A Joab uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu.
David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče:
»Odmakni se i stani!« On se odmakne i stade.
Uto stiže Etiopljanin koga posla Joab, i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Gospodin ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su stali na tebe.« A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri — prođu kao taj mladić!«
Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka: jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« I javiše Joabu: »Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.« Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
Riječ Gospodnja.