Moja je savjest čista!

Moja je savjest čista!
A. Stepinac

I tebe tvoja savjest poziva da činiš dobro a izbjegavaš zlo.

Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!

“Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!”
(Alojzije kardinal Stepinac)

Bog ne kasni

“Gospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni!” bl. Alojzije Stepinac

Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca?

Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca? Koliko poznajemo njegov životopis?

Svjedočanstvo svetosti je uvijek živio. Danas ne živimo u komunizmu i molim dragoga Boga da se to više nikada ne dogodi našem narodu, a i da u svijetu prestane to bezboštvo. No, koliko smo odmakli od tog vremena u našim razmišljanjima i ponašanju? Ušli smo u demokraciju u kojoj prepoznajemo pokvarenost čovjeka i gdje se vrlo brzo zaboravljaju žrtve koje su učinjene za našu slobodu. Strašno je danas biti svjedokom kako se čovjek i njegovo pravo na život gazi. Možemo kritički gledati na ono što se događalo kod privatizacije ili što je sve u našoj domovini prodano strancima. Kako se mi kao vjernici zalažemo za prava čovjeka u našem društvu? Stepinac je bio prepoznatljiv glas za čovjeka u vihoru Drugog svjetskog rata kao i nakon njega, kada je otvoreno upozoravao na sve opasnosti koje će se dogoditi. Gdje smo kao vjernici danas? Kako je sramotno slušati pokvarenost onih koji se zalažu za

Ima li, dakle, smisla oduševljavati se za lažne ideje vremena i za njihove nosioce

“Ima li, dakle, smisla oduševljavati se za lažne ideje vremena i za njihove nosioce, za te mizerne bogove iz zemlje i praha, koji će svi proći kao pljeva, kad Bog zavitla snažnom desnicom svojom. Stojmo, dakle, na to nas upućuje zdrav razum! Stojmo, dakle, čvrsto uz onoga, koji je Gospodin sadašnjosti kao i prošlosti i budućnosti, vjerovali to ljudi ili ne!”
(Bl. Alojzije Stepinac)

LEPOGLAVSKI KRIŽNI PUT BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA

LEPOGLAVSKI KRIŽNI PUT BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA

Tekst i fotografije: Stjepan Bubalo

Stepinac prisutan i danas kao i u danima zatočeništva

Uz Krašić, gdje je blaženi Alojzije Stepi-nac proveo djetinjstvo i posljednje dane svoga života, Zagreb, gdje je najviše djelovao kao svećenik i nadbiskup te gdje se nalazi njegov grob, Lepoglava je treće mjesto koje je na poseban način poveza-no uz njegov mučenički životni put. Naža-lost, u Lepoglavi je Stepinac proveo mož-da najteže dane svoga života. Ondje je u zatvorsku ćeliju doveden 19. listopada 1946. godine, nakon montiranoga suds-kog procesa, na odsluživanje 16-godišnje kazne, a lepoglavske zidine napustio je 5. prosinca 1951., kada je zbog bolesti pušten u kućni pritvor u Krašić. Posjet Stepinčevoj ćeliji Zatvorska soba u kojoj je Alojzije Stepinac proveo 1874 dana, od kojih je prva dva mjeseca bio potpuno izoliran od vanjskoga svijeta, danas se čuva kao spomen-soba na Blaženika, pa se može i razgledati i dočarati kako je mogao izgledati njegov život unutar zidina. Budući da se zatvorska soba nalazi u dijelu koji se aktivno koristi za smještaj sadašnjih zatvorenika, za sam posjet potrebno je zatražiti dozvolu Središnjega državnog ureda za zatvorski sustav, koji svaki zahtjev razmotri i, ukoliko postoji mogućnost, odobri. Pri obilasku prostora gdje je bio smješten Alojzije Stepinac vodio nas je zatvorski čuvar, a postoji mogućnost obilaska i sa svećenicima iz župne crkve Bezgrešnog Začeća u Lepoglavi. Ulaskom u zatvor i prolaskom kroz prvi red zgrada dolazi se do starog dijela, gdje se na prvom katu nalazi Nadbiskupova ćelija. Natpis na vratima otkriva nam da smo ispred njegove sobe, a nakon ulaska zatičemo krevet, stolić i stolice, komodu za stvari, lavor za kupanje i klecalo u susjednoj sobici. Ptice, jedini sugovornici Lepoglavski župnik Andrija Kišiček objaš-njava nam da je Stepinac dobio tu dodat-nu sobicu da bi ondje mogao imati oltar na kojemu može prinosti svetu misu. “Dodatnu sobu dobio je zbog dolaska stranih delegacija koje su imale dobre odnose s tadašnjom državom pa je vlast morala pokazati da ipak na primjeren na-čin postupa sa zatvorenicima. Osim male sobice, Stepinac nije uživao nikakve druge pogodnosti, a od dolaska u Lepoglavu na razne načine je zlostavljan i maltretiran”, ispričao je župnik. Tako nabraja da su ga čuvari za vrijeme šetnji stalno susretali, a on ih je prema zatvorskom pravilu morao uvijek pozdraviti pa su mu ometali i ono malo vremena koje je provodio u šetnji i molitvi krunice. Osim toga, često su na-mjerno psovali ispod njegova prozora, vrijeđajući njega osobno, a često su spominjali i njegovu smrt. Dok je šetao po dvorištu, sa susjednih prozora promatrali su ga ostali zatvorenici, o čemu je svjedočio i jedan od njih, John Ivan Pintar. “Mnoštvo je šaptalo: Nadbiskup izlazi na šetnju, naš Lojzek, naš Nadbiskup. Tog trenutka svi su zaboravili na osobne patnje, lica su im poprimala življi izraz koji nedvojbeno otkriva ponos, ljubav i najdublje poštovanje prema čovjeku, koji u to vrijeme ponosno uzdignute glave, obučen u crno svećeničko odijelo prolazi ispred njihovih prozora”, napisao je između ostalog Pintar u svojoj knjizi “Četiri godine u Titovom paklu”. Zanimljiv je bio i odnos stanovnika Lepoglave prema zatvorenom nadbiskupu. Budući da s njim nitko u početku nije smio doći u kontakt, lepoglavske žene znale su se okupiti u blizini i zajedno u glas pjevati pobožne pjesme. Iako bi čuvari ubrzo došli i rastjerali ih, pjesma je barem na trenutak došla do zatvorenog Nabiskupa, kojemu je i to bio određen glas iz vanjskoga svijeta. Na svome prozoru, odakle je pogled imao na zatvorsko dvorište, često je hranio i golubove i ostale ptice, s kojima je u početku jedino i mogao “razgovarati”. Zatvorski oltar u župnoj crkvi Budući da je Nadbiskup posebno štovao Blaženu Djevicu Mariju, crkva Bezgrešng Začeća u Lepoglavi, čije je tornjeve mo-gao vidjeti i čuti njihov zvon, davala mu je onu dodatnu snagu da izdrži patnje. Na blagdan Bezgrešnog Začeća, 8. prosinca 1946. godine, prvi je put smio i razgovara-ti s nekim svojim, a to je bio svećenik koji je također bio zavoren pa je on smatrao da mu je upravo Marija to i omogućila. U lepoglavskoj crkvi Bezgrešnog Začeća da-nas se nalazi i oltar na kojemu je Stepinac unutar svoje ćelije služio svete mise za svoj narod. Upravo je taj oltar ono što danas hodočasnici mogu vidjeti prilikom posjeta Lepoglavi, jer je iznesen iz kruga zatvora u koji ipak ulazi tek manji broj posjetitelja koji su ranije zatražili dozvolu. U sklopu zatvora, iznad Stepinčeve ćelije kasnije je uređena kapela u njegovu čast. Tu se okupljaju zatvorenici na svetu misu i druge sakramente, a budući da je Stepinac i sam bio na njihovu mjestu, često mu se obraćaju i mole za zagovor, te je on na taj način trajno prisutan u lepoglavskoj kaznionici. U kapelici se nalazi i Stepinčeva bista koju je posvetio papa Ivan Pavao II. prilikom proglašenja blaženim u Mariji Bistrici, a iznad oltara nalazi se njegova slika te datum smrti, broj dana koliko je zadržan u zatvoru te njegov matični broj pod kojim se vodio kao zatvorenik. Stepinčev Križni put Župnik Andrija Kišiček voli kazati da je Stepinac još uvijek u Lepoglavi, ali samo duhovno, gdje zagovara sve koji se nalaze bilo u zatvoru, posjetu ili ondje stanuju. Istaknuo je kako se Lepoglava razvija i u vidu hodočasničkog mjesta, gdje dolazi sve više posjetitelja koji se žele upoznati s tim dijelom Stepinčeva života. Hodočasnici koji dolaze u grupama najčešće ne mogu posjetiti same zatvorske prostorije pa im se Stepinčevo zatočeništvo prepričava najčešće u župnoj crkvi, pored oltara iz njegove zatvorske sobe. Tako između ostalog, župnik voli istaknuti kako je Hrvatski sabor Stepinčev proces proglasio montiranim i političkim, ali dodaje da to nije učinilo i hrvatsko pravosuđe koje bi to, prema povijesnim činjenicama trebalo učiniti, kako bi se skinula i posljednja omča s uspomene na blaženika. Osim posjeta njegovoj zatvorskoj ćeliji i kapelici koja je njemu u čast podignuta unutar zatvora, a služi za potrebe zatvorenika, u njegovu čast održava se i Križni put s blaženim kardinalom. Taj Križni put najdulji je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a nadahnut je Stepinčevim mučeništvom. Postaje su uređene na 1.600 metara dugačkom putu od zidina lepoglavskog zatvora do vrha Gorice, brda iznad Lepoglave i kapele sv. Ivana Krstitelja. U 14 križeva stoje uz opis Isusovih patnji i patnje blaženog Alojzija Stepinca. Takav Križni put osmislio je sadašnji župnik Andrija Kišiček, on se održava od Cvjetnice do Velikog Petka, i najbolji je primjer kako se vjernici i hodočasnici mogu u svom vremenu prisjetiti velike žrtve svog blaženika.

DONIJETI SVOJE BOLESNIKE ISUSU!

Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. (Mk 6, 53-56)

DONIJETI SVOJE BOLESNIKE ISUSU!

…prepoznaju ga pa oblete sav onaj kraj.

Ova slika prepoznavanja i oblijetanja po svem kraju otkriva nam određeni intenzitet s kojim su ljudi tražili Isusa.

Što je prvo potrebno? POTREBNO GA JE NAJPRIJE PREPOZNATI, A ONDA IZ TOGA NASTAJE SPECIFIČAN POKRET: oni oblete sav onaj kraj…

Što su to imali na umu iz toga pokreta oblijetanja krajem? OZDRAVLJENJE.
Oni su nekako unutar sebe naslutili da je Isus onaj kojeg je očekivao Izrael, te da on jedini u sebi donosi cjelovito ozdravljenje za čovjeka. Zato su stali donositi na nosilima svoje bolesnike tamo gdje su čuli da se on nalazi. I KAO DA SU DUGO ČEKALI DA SE TAKVO NEŠTO DOGODI.

Iz opisanog se naslućuje njihovo veliko očekivanje i njihova snažna vjera: DONIJETI SVOJE BOLESNE ONDJE GDJE JE ISUS.

I kamo god je prolazio molili su ga da se barem dotaknu skuta njegove haljine, I koji god bi se dotakli ozdravili bi.

Isus je donositelj pravog ozdravljenja, a mi ga samo trebamo dotaknuti s takvom vjerom u njega.

Molitva: Gospodine Isuse Kriste, Spasitelju i Ozdravitelju. Pomozi mi da te prepoznam u vjeri, i da s takvom vjerom obletim sav kraj u kojem živim i radim, te da svima javim gdje se nalaziš. Daj mi takav pokret vjere u tebe koji će ti donijeti tolike bolesnike ondje gdje ti prolaziš, ovdje u najbližoj crkvi gdje je tvoja živa prisutnost za nas. Daj nam takvu vjeru koja će barem dotaknuti skute tvoje haljine, te nas ozdravi Gospodine. To te molim po zagovoru tvoje svete Majke. Amen. (3 Zdravo Marije)

p. P

Kada vam sve uzmu

“Kada vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.”

Blaženi Alojzije Stepinac

Sluga Božji Alojzije Stepinac je umro, na glasu svetosti i mučeništva

Sluga Božji Alojzije Stepinac je umro, na glasu svetosti i mučeništva, u Krašiću, 10. veljače 1960. i pokopan u Zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto neprekidne molitve i vrelo uslišanja.

Molitva:
Gospodine Bože, ti si sluzi svome Alojziju kardinalu Stepincu udijelio milost, ne samo vjerovati u Isusa Krista nego i trpjeti za njega neustrašivim apostolskim žarom i ljubavlju prema Crkvi.
Udijeli i nama jakost u ispovijedanju iste vjere i postojanost u trpljenju za nju.
Proslavi slugu svoga čašću oltara da nam bude primjer i zagovornik u borbama života na putu vječnoga spasenja.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

05. NKG – PONEDJELJAK – MISNA ČITANJA (II)

V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
05. NKG – Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
Spomendan

MISNA ČITANJA
📖: od dana: 1Kr 8,1-7.9-13; Ps 132,6-10: Mk 6,53-56

Prvo čitanje: 1Kr 8,1-7.9-13
Donesoše Kovčeg saveza u Svetinju nad svetinjama, i oblak ispuni Dom Gospodnji.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg saveza Gospodnjeg iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). I kad su došle Izraelove starješine,