Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca?

Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca? Koliko poznajemo njegov životopis?

Svjedočanstvo svetosti je uvijek živio. Danas ne živimo u komunizmu i molim dragoga Boga da se to više nikada ne dogodi našem narodu, a i da u svijetu prestane to bezboštvo. No, koliko smo odmakli od tog vremena u našim razmišljanjima i ponašanju? Ušli smo u demokraciju u kojoj prepoznajemo pokvarenost čovjeka i gdje se vrlo brzo zaboravljaju žrtve koje su učinjene za našu slobodu. Strašno je danas biti svjedokom kako se čovjek i njegovo pravo na život gazi. Možemo kritički gledati na ono što se događalo kod privatizacije ili što je sve u našoj domovini prodano strancima. Kako se mi kao vjernici zalažemo za prava čovjeka u našem društvu? Stepinac je bio prepoznatljiv glas za čovjeka u vihoru Drugog svjetskog rata kao i nakon njega, kada je otvoreno upozoravao na sve opasnosti koje će se dogoditi. Gdje smo kao vjernici danas? Kako je sramotno slušati pokvarenost onih koji se zalažu za ubojstvo nerođenih, za istospolne brakove, za rad trgovina nedjeljom i slično… Kako je sve odvratnije slušati prepucavanja tzv. demokratskih političara u našem društvu… Zar nije grozno kada vjernik kršćanin u tome sudjeluje?! Baš zato je svjedočanstvo svetosti Stepinca danas i te kako aktualno. Stepinac je volio Crkvu. Volio je svoj hrvatski narod. Nikada nije pozivao na mržnju prema drugima ili drugačijima pa niti u onom suludom sudskom procesu gdje ga se optužilo da je bio zločinac, kao i u kasnijem zatvoru gdje je i dao svjedočanstvo mučeničke smrti. Ovdje treba i spomenuti, a vjerujem da to i znate cijenjeni čitatelji, da je Tito nagovarao Stepinca da se odrekne Vatikana te da osnuje nacionalnu crkvu. Jasno da ljubitelj Crkve ne može biti samo teoretski ljubitelj, već je spreman to i svjedočiti vlastitim primjerom života. Stepinac nije prihvatio želju neprijatelja Crkve koji je mislio, kao i toliki neprijatelji u povijesti, da će se kardinal prodati za neku ovozemaljsku vlast ili povlasticu. I u tome je Tito prepoznat kao zločinac jer se zna da je nakon Stepinčeva odbijanja njegove ponude namješten sudski proces kojim se htjelo obezglaviti Crkvu u Hrvata. Kako je samo plitak vrag koji se služi čovjekom! Kako je i čovjek naivan kada želi živjeti u poslušnosti onoga koji mrzi čovjeka, koji je na njega ljubomoran budući da smo kao ljudi stvoreni na sliku i priliku Božju. Pretpostavljam da vam ne moram objašnjavati o kojem je Titi riječ. Zar i to nije žalosno što se naš narod još uvijek nije odrekao tog zločinca i svih njegovih djela? Očito je da još uvijek lutamo, slično kao i izraelski narod nakon što je dobio slobodu. Problem je kod našeg naroda što se svaki čas pronađe neko zlatno tele kojemu se želi klanjati i vjerovati da nas je ta telad izbavila iz robovanja bivše države i dovele u slobodu obećane zemlje.

Stepinac je ukazivao na opasnosti koje vrebaju naš narod. Upozoravao je na zla koja se događaju u ratu ali i nakon rata. Nije se plašio jer vjernik kršćanin, ako živi istinu, čega se može plašiti? Da izgubi život? Kako ga može izgubiti ako svjedoči da mu je život darovan od Boga i da se nakon ovozemnog boravka vraća Bogu. Kako ćemo svjedočiti ovozemnu stvarnost, pitanje je koje svatko od nas mora odgovoriti na svoj originalan način. Krštenjem smo postali članovi Crkve i kasnijim sakramentima to bi trebali samo potvrđivati, a osobito sakramentom svete Potvrde kojim postajemo punoljetni kršćani osposobljeni svjedočiti Krista u svijetu u kojem živimo. Bog nam daje samoga sebe, daje nam snagu da izdržimo sve navale neprijatelja čovjeka. Zato je i veličina kardinala i mučenika Alojzija Stepinca i te kako prepoznatljiva. Ostati hladan u onom vremenu, čvrsto držati svoj stav vjere, svjedočiti Boga i sve njegovo, ne mrziti progonitelje; zar to nije pravo svjedočanstvo pastira koji je odgovoran za svoje stado, koji neće pobjeći kada naiđu vuci grabežljivci… Zato je svjedočanstvo Stepinca i danas suvremeno i poticajno za svakog vjernika, a osobito za nas katolike u hrvatskom narodu. Imamo zagovornika u nebu koji i te kako razumije našu stvarnost i može nas zagovarati kod našega Gospodina kako ne bi odlutali od zajedništva Crkve ali i da ne izgubimo ljubav prema svom narodu i domovini.