Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima
Koliko je bolno.
Kada pričate o sebi, svom životu, što vas očekuje i što osjećate.
I vaši, voljeni, prijatelji i braća.
Ne razumiju.
Ne slušaju.
I oni razmišljaju o sebi.
O svom položaju.
Oni se također malo boje.
Koliko je bolno.
Ponekad šutim od srama.
Jer tvoj pogled. Tvoja pitanja.
Zarobljena sam koliko sam jadna.
Kako te malo slušam.
Koliko razmišljam o sebi.
A onda šutim od srama.
Nauči me pravilu služenja, biti mala.
Nauči me pravilu ljubavi.
Voljela bih da sam tvoje voljeno dijete.
Zaštićena u tvom zagrljaju.
Voljela bih da sam to dijete.
Da bih bila poput tebe.
Tako je malo potrebno da se bude u Tvom zagrljaju.
Prvo je mjesto tako nisko da se na njega može popeti samo jedno dijete.
Postoji Bog koji toliko ljubi život, da je sebe učinio čovjekom koji umire i koji treba biti prihvaćen i zagrljen poput djeteta.
Postoji Bog s nogama koji hoda pored mene.
sa rukama da me zagrli i čuva.
ustima da me nauči ljubavi, da me obilježava ljubavlju.
To si Ti Isuse 🙂