01. KOR – PROPOVIJEDI – A

I. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA (A)
PROPOVIJEDI

Napasti Adamu i Evi, napasti i samom Isusu, su tema današnje nedjelje. Adam i Eva su pali, Novi Adam – kako ga zove sveti Pavao – Isus je pobijedio. Đavao je uvjerio Adama i Evu da se udalje od istine i prihvate đavlovu istinu. Kada su upoznali tu njegovu novu istinu, bilo je kasno i uzaludno što su se uvjerili da nije vrijedilo ništa to njihovo novo saznanje. Kao i uvijek poslije učinjenoga grijeha savjest se otvori i pita. Ovo Prvo čitanje samo najavljuje ono što slijedi.

Upravo psalam 50. “Smiluj mi se Bože” žali za učinjenim grijehom jer je savjest probudila vjeru i traženje oprosta kajanjem, te traži da istom vjerom Bog oprosti i vrati “radost spasenje” i radost nevinosti duše. Bog je u upravo u Kristu – Novom Adamu oslobodio čovjeka od ovoga grijeha i njegovih posljedica, od smrti, kako nam danas tumači sveti Pavao u Drugom čitanju.

Matej nam sve ovo predstavlja u Isusovom životu opisom triju napasti, triju napasti u najvažnijim segmentima života: kruhu, časti i vlasti, odnosno ponosu. Đavao je tako vješt u ponudama da veoma lijepo opravdava sve čak i pozivom na Sveto Pismo (Pz). Takvom ponudom, vještinom i zakonitošću je uvjerio i naše praroditelje Adama i Evu. Isus se ne može i ne da smesti. On odbija sve i pokazuje da je sve njegovo nešto sasvim drugo. Međutim i Sotona ne odustaje, kako kaže Sveto Pismo “do druge prilike”. Isus ovdje pokazuje snagu, onu ljudsku je jer ovdje kao čovjek napastvovan, da čovjek snagom volje koja je došla iz svijetla molitve, posta i pokore može pobijediti sve, pa i Sotonu.

Dakle ovdje treba imati neprestano na umu da smo i mi u napastima i to onim uvijek lijepim i opravdanim kao što ih Sotona Isusu pravda da je sve “po zakonu”, samo neka on tako učiti. Tako nam se nekada prodaju i dobre savjesti i dobra djela koja s dobrim nemaju ništa osim – dobre i teške napasti, s još dobrijim i težim posljedicama u životu i savjesti. Zato je samo put Korizme, one Isusove 40-dnevne i naše Korizme života, put kojim nam je ići i pobjeđivati, a ova nastupajuća Korizma da bude samo jedan ponovni poziv i ispit naše savjesti i naše vjere.

Danas smo na početku Korizme, vremena koje rado zovemo i proljećem duše. Sveta Crkva nam stavlja na razmišljanje temu napasti. Najprije smo čuli u prvom čitanju kako je Prvi Adam podlegao kušnjama-napastima, a zatim smo čuli u evanđelju kako je Novi Adam-Krist pobjedio napasnika iako ga je kušao u svemu onome što je najbitnije u životu, kao što je poslije četrdesetdnevnoga posta nuditi kruh ili nuditi čast i vlast, kao što je Prvome Adamu bilo ponuđeno da će biti kao Bog ako okusi zabranjeno voće.

U Bibliji susrećemo dvije vrste kušnja i napasti, one sa Božje strane i one sotonske. S Božje strane su one koje žele svatiti na kušnju čvrstoću i čistoću vjere, kao što su ona Abrahamova kada ga Bog kuša i traži žrtvovanje toliko željenoga i u dubokoj starosti stečenoga sin Izaka (Post 22). Tako jedako Knjiga mudrosti kaže da je: “Bog stavio na kušnju pravednike i našao da su ga dostojni” (3,5), ili kod Tobije (12,13):”Trebalo je da ga se iskuša napastima”.

Dočim, druga đavolska napast stavlja neprestano našu slobodu na kušnju kome služiti; biti rob grijeha oholosti i lažne karatkotrajne slave ili biti slobodno dijete Božje koje će se slobodno jedinom Bogu klanjati i njemu služiti, a ne težiti biti Bog, pa ponoviti Adamov udes i sudbinu.

Na našu žalost, ovo je trajni pojam i traje neprestano kod svakoga od nas pojedinca i prestati će tem našim ovozemaljskim gašenjem. Tako nam ne preostaje ništa nego se oboružavati Božjom milošću i neprestano nadjačavati napasti poput krista danas u Evanđelju. On nam je dao svu ozbiljnost problema, ne samo danas, već nam je dao i veliko upozorenje kada nas je naučio Očenaš da svakodnevno i više puta molimo “ne uvedi nas u napast” i tako da hranimo našu nadu u konačnu pobjedu poput njega u jerihonskoj pustinji. Zato moleći ovu molitvu i boreći se protiv napasti neprestano mislimo na Božju pomoć koja će nas ojačavati da ne upadnemo i ostanemo u napasti. Tu nam treba nepresta Božja pomoć i zagovor svetaca, ali i naša slobodna volja koja će nas neprestano voditi samo Njegovoj Slobodi djeteta Božjega.

“Stari egipatski pustinjak posjetio je mlađega kolegu i subrata pustinjaka. U pobožnom razgovou mladi se pustinjak tužio iskusnom pustinjaku da se ne može nikako osloboditi raznih napasnih misli, premda se, bez prestanka, bori s njima.

Starac da ga umiri i ohrabri, izvede ga pred njegovu ćeliju, koju su prelijetale mnoge ptice – rode, jer je to močvaran kraj bliz Nila. Starac pokaže rukom rode i upita mladog pustinjaka, redovnika:

  • Možeš li išta učiniti da ove ptice ne prelijeću iznad tvoje kućice?

Mladi pustinjak je uzvratio:

  • Ne mogu!
  • Isto tako nikada nećeš postići da te ne saleti ova ili ona napast. Toga će biti do smrti. A sada te pitam jedno drugo pitanje. Možeš li zapriječiti da ove rode se ne ugnijezde na tvojoj ćeliji i da ti ne prave štetu na krovu i da te ne smetaju u tvom pobožnom životu?
  • To mogu!
  • Isto tako možeš, s pomoću Božjom, odbiti sve napasti da se ne ugnijezde u tvome
  • srcu i ne okaljaju te teškim grijehom.(Egipatski pustinjski oci,Mabić/Jukić,V.189).

I sam ovaj primjer nam puno kaže za naše svakidašnje ravnanje prema ovom problemu. No, uza sva upozorenja uvijek ostaje ozbiljnost Isusova upozorenja iz Očenaša i način kako pobjeđivati sotonske napasti kao što ih je on pobijedio. Treba s napastima odraslo postupati, ne popuštati nadajući se da ćemo ih tako izbjeći ili pobijediti. Ne zavaravajmo se. Ovak križ nas neće mimoći, njega će sigurno i više biti nego mislimo ili nego se nadamo. No, zato moramo moliti sa poznatim indijcem R.Tagore-om: “Gospodine ne molim te da me oslobodiš ovoga križa (znam da nećeš,jer nisi oslobodio ni svoga Sina (op.ur.)), nego te molim da mi pomogneš nositi moj križ”. Upravo zato molimo neprstano molitvu koju nas je naučio sam Gospodin i molimo da ne upadnemo u napast, ili ako po nesteći upadnemo (kako molimo u pobožnosti Sv.Anti) da se s Božjom pomoći i zagovorom Svetaca čim prije iz njih izbavimo. Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen!

(Ovdje se može još lijepo uklopiti primjer “Sotona ima svoj način” iz prve knjige “Prispodoba”na stranici 109. tzv. Zgode iz Staroga Rima.)

 

+fra Franjo Mabić

9.03.2014

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: