02. KOR – BIBLIJSKA MISAO DANA – f

II. KORIZMENI TJEDAN – PETAK
02. KOR – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

ŽIVOT KAO VINOGRAD ZA KOJI SAM ODGOVORAN
Mt 21,33-43.45-46
Postoje u evanđeljima izričaji iz Isusovih usta koje bismo tako rado izbrisali jer su otužni, sumorni, pesimistični, odveć nabijeni tragičnošću ljudskog neposluha, lutanja. Najradije ih se ne bismo ni spominjali. Nu, unatoč tome toliko su zbiljski, istiniti, do te mjere odražavaju ‘condition humaine’, da su neizbrisivi iz Božje povijesti s ljudima. I moramo ih prepričavati jer tvore neotuđivi isječak svačijeg života. Nastavi čitati “02. KOR – BIBLIJSKA MISAO DANA – f”

1303 – Sveta Eufrazija

Sveta Eufrazija ili Eufrozina,
skraćeno Rozina, a u nas Rozalija, Sveta Eufrazija je bila senatorska kći, a u rodbinskim vezama s carem Teodozijem. Još u nježnoj dobi izgubila je oca Antigona, čovjeka plemenita srca, uzorne čistoće i velike ljubavi prema siromasima i potrebnima. Majka Eufrazija po muževoj smrti preporučila je kćerku Eufraziju carevoj brizi, a on ju je kao petogodišnju djevojčicu odredio za buduću ženu nekom mladiću iz senatorskoga roda. Carica je pak preporučila mladoj majci da se ponovno uda za kojega odličnika. Taj se caričin savjet nije svidio caru, čak ga je i vrlo ražalostio. Majka Eufrazija kao vrlo pametna žena nije htjela postati uzrokom neslaganja carskoga para pa se s kćerkom uklonila iz prijestolnice te pošla u Egipat, gdje je imala velike posjede; ujedno je željela obići razne velike samostane, crkve i svetišta svetih mučenika.U jednom od ženskih samostana u Donjoj Tebaidi, gdje je preko 100 djevica provodilo život u vrlo strogoj pokori i žarkoj molitvi, djevojčica je Eufrazija dobila u ruke jednu Kristovu sliku, pobožno je poljubila i Kristu Gospodinu posvetila svoj život. Mala je tu posvetu posve ozbiljno shvatila pa je kraj svega protivljenja majke, a i samostanske glavarice, htjela zastalno ostati u samostanu i ondje provoditi život kao i redovnice. Redovnice popustiše njezinoj volji, prihvatiše je u svoju zajednicu, a ona ubrzo svojom jednostavnošću, pokorom i molitvom osvoji srca sviju i ispuni ih udivljenjem.Majka je Eufrazija u Egiptu brzo umrla ostavivši kćerci veliko bogatstvo. Ona ipak i dalje ostade u samostanu, a mladom senatoru, kome su je bez njezine privole htjeli dati za ženu, poruči da kao zaručnica pripada Kristu i da Mu želi ostati vjerna. Svoje veliko bogatstvo velikodušno podijeli crkvama, siromasima, a dio dade za oslobađanje robova i podmirenje dugova nekih dužnika. Radila je, dakle, posve prema Kristovu savjetu, koji savjetuje onima što žele postati savršenima da prodaju sve što imaju i podijele siromasima.Kako je Eufrazija rasla, rasle su i njezine pokore i vrline, osobito bezuvjetna poslušnost prema poglavarici, đakonisi Teoduli. Nastavi čitati “1303 – Sveta Eufrazija”

1303 – Sveti Nicefor

Sveti Nicefor, Carigradski patrijarh (+ 828)

13. ožujak

Sveti Nicefor je rođen u Carigradu, a njegovi roditelji bijahu odličnici u gradu, a uz to i vrlo pobožni. U vrijeme Niceforova rođenja vođena je velika borba s kipoborcima tako da je Niceforov otac, koji je bio carski tajnik, zbog vjernosti svojim načelima nekoliko puta bio progonjen da bi na koncu i umro u progonstvu. Niceforova majka nakon smrti svoga muža prigrlila je monaški život, a umrla je nakon uzdignuća svoga sina na čast patrijarha.
Nicefor je izabran za carskog tajnika ne navršivši ni 30 godina života. Sudjelovao je na II. nicejskom saboru, koji je odobrio štovanje svetih slika. Zabrinut za spasenje duše te privučen samostanskim mirom i željom za razmatranjem, Nicefor je napustio dvorski život te se povukao u samoću s onu stranu Bospora. Tamo je osnovao samostan sv. Teodora. Uz strogi asketski život vrijeme je provodio u daljnjem nastojanju oko duhovne i klasične izobrazbe. Da bi ga spremio za patrijaršijsku stolicu, car Nicefor I. pozvao ga je u Carigrad te mu povjerio upravu nad najvećom ubožnicom. Nakon smrti patrijarha Tarazija 18. veljače 806. u toj visokoj i odgovornoj službi naslijedio ga je Nicefor. To je bila careva volja, a njegov se izabranik opirao izboru svim silama, no uzalud. I tako je 12. travnja 806. posvećen za biskupa. Niceforov patrijarhat bio je vrlo buran. Razni sukobi s biskupima, monasima i dvorom učinili su teškim njegove dane. Dospio je i u progonstvo zbog obrane štovanja svetih slika. Razbolivši se na smrt, sveti je Nicefor nakon 14 godina izgnanstva umro 828. godine.
Godine 843. došlo je do konačnog trijumfa štovatelja svetih slika. To je bila kanonizacija svih onih koji su zbog njih trpjeli, pa tako i Nicefora. Godine 847. svečano su prenesene njegove relikvije u Carigrad. Nicefor je bio jedan od vodećih bizantskih povjesničara VII. i VIII. stoljeća. U svojim djelima Nicefor odlučno brani rimski primat te opravdanost štovanja svetih slika.

%d blogeri kao ovaj: