04. KOR – PROPOVIJEDI – A

IV. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
04. KOR – ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

O progledavanju i sljepoći

Gospodin Bog je pozvao proroka Samuela da nađe novoga kralja umjesto dosadašnjega Saula. Razumio je da Bog odabire drugačije od njegova načina i razmišljanja. Odabrati će nejakoga i malodobnoga pastirića koji će postati najslavniji kralj Izraelov. Proroku je objavljeno da Bog ide daleko u dubinu, a manje gleda na vanjštinu. Samuel će samo poslušati i izvršiti volju Božju.

Pripjevni psalam (22) nam kaže da je Gospod naš pastir i branitelj koji nas neće ostaviti pred poteškoćama, nevoljama i progonstvima. On je uvijek tu s nama i pored nas.
Sveti Pavao u današnjem Drugom čitanju poziva žitelje Efeza da žive život u svijetlu Kristovu koje su dobili. Nisu više oni zaslijepljeni neznanjem, već je sada svijetlo Kristovo tu i ono im osvjetljuje put dobrote, pravde i istine.
Prorok Izaija (35,5) je najavio da će progledavanja slijepaca najaviti Mesiju i da će to biti jedan od njegovih znakova. Ozdravljenje slijepoga se događa u Evanđelju. Međutim na početku je pomućeno slavlje jer pismoznanci i farizeji niječu ovaj itekako vidljivi čin. Jadni prosjak je odstranjen i izoliran od ovih predvoditelja građanskoga i vjerskoga života. No, Bog je tu opet na djelu. Isus ga nađe i objavi mu tko ga je ozdravio. On vidi i vjeruje. Njihove predrasude, nažalost ostaju one prijašnje uza sve ovo i tolika druga čudesa i Božje znakove.

Isus ovim i svojim čudesima ispravlja ranije predrasude i uvjerenja svojih učenika glede ljudske patnje i čovjekove bolesti. To nisu znakovi Božji i znakovi Božje kazne što stiže radi njih ili možebitnih njihovih predaka što su griješili. Iako bolest, patnja i smrt imaju svoje korijene i povezanost u činu istočnoga grijeha, njihovi izravnu uzroci su mnogovrsni. Zato Isus ozdravlja i pomaže da uvede u ovaj rad i svoje učenike primjerom, a time pozove i nas kršćane da to bude naša dužnost ispravljati ovakve predrasude i nepravde i djelovati požrtvovano i spremno u ime pravde i dobra koje je u nama i ljubavi koju imamo prema svim ljudima. Iz ove ljubavi prema Bogu i čovjeku moramo ispravljati nepravde i pomagati bratu čovjeku i svim ljudima koji se nalaze u ovakvim nevoljama, bolestima i poteškoćama.
Još i danas na svijetu svake godine zbog nedostatka prvenstveno vitamina “A” oslijepi oko 100 tisuća djece. Materijalna cijena je neznatna s kojom bi se moglo kupiti ovaj vitamin, pa da umjesto slije djece sutra imamo 200 tisuća zdravih očiju pilota, liječnika, svećenika i sl. Da svako ovo dijete uzme spomenuti vitamin samo u vrijednosti jednoga dolara ostalo bi zdravo. Sada je lako izračunati kakva bi bila mala materijalna cijena u odnosu na gubitak, ponajprije za djecu, pa zatim za njihove obitelji, njihove zemlje i čitavu međunarodnu zajednicu, ako ju se smije spomenuti, jer ne pokazuje veću brigu i u ovome osim silne administracije i demostracije svojih skupih terenskih vozila.
Sljepoća u pustinjskim i polupustinjskim krajevima, kao i na Bliskom Istoku je bila i još jest veoma raširena u odnosu na druge krajeve. Razlog je jako sunce, tolika prašina koju vjetar neprestano diže, a samim tim je mala i čistoća, kao i jednolična hrana, odnosno manjak vitamina.
Ovaj prizor danas susrećemo kod Isusa i u Betsaidi, Jerihonu, Jeruzalemu i na drugim neimenovanim mjestima, gdje se Isus zaustavlja, i kako je Izaija najavio, vraća vid slijepima. Isus daje kruh gladnome, vodu žednome, vid slijepome i to sve u pravo vijeme. Gladni su oni bili kruha i on ih je nasitio, ali nisu prepoznali Kruh Vječni. On daje piti vode, utažuju žeđ, ali ne prepoznaju Živu vodu i izvor. Ozdravlja gorčinu sljepoće da mogu vidjeti čudesa stvorenoga, ali ne vide ne prepoznaju Svjetlo.
Ovaj jadnik danas je dobio osim svoga vida i nutarnje prosvijetljenje i prepoznao Krista i priznao ga riječima i poklonom ispovijedio svoju vjeru. Međutim on je ovdje još i opomena onima koji su ga prezirali kao grešnika i onima koji su imali zdrave oči. On je ozdravio i fizički i duhovno. Ozdravio je pred onima koje će sam apostol Matej nazvati da su “slijepci i vođe slijepaca”(15,14).
Zato je danas nama ovaj prizor poziv da se ponašamo kao djeca svijetla, kao sinovi svijetla. Najprije trebamo se Bogu zahvaliti na daru očinjega vida i na daru prosvjetljenja vjerom, znači na daru fizičkoga i duhovnoga vida, pa onda u ovom korizmenom vremenu obnoviti svoja krsna obećanja u svjetlu vjere i u svijetlu Njega – Svjetla. On sam kaže da je svijetlost svijeta, te tko ga bude slijedio neće hoditi u tami i imati će svjetlo života (Iv 8,12). No, još u svijetlu ovoga svjetla kaže: “Vi ste svijetlo svijeta. Tako neka svijetli vaša svijetlost među ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca Vašega koji je na nebesima”(Mt 5,14).
“Doktor John Wilson potvrdio je da je u Bangladešu u zimi 1972. čak 100.000 djece izgubilo vid zbog siromaštva koje je pogodilo zemlju. Prehrana je, kaže on, glavni uzrok osljepljivanja djece u siromašnim zemljama. Dobrotvorne organizacije, kojima presjeda on, najviše rade na tome da suzbiju osljepljivanje. Njihov je rad preduhitni. Medutim, u samoj 1979. godini te su organizacije omogućile 141.000 kirurCih zahvata, koji su vratili vid tolikim osobama. Bez tog podhvata sve bi navedene osobe ostale i dalje slijepe.
Godine 1931. o. Goarnisso otvorio je jedan mali (očni) laboratorij u srcu Afrike, u jednoj kući koja je imala dimenzije 2×3 metra. Ali od 1931, do 1972. tu su obavljena oko četiri milijuna pregleda i oko 17.000 očnih operacija. Zahvalni puk je stoga ovom misionaru dao veoma znakovito ime – Doktor svjetla!”(AA.VV.Mabić,I.138)
Danas bismo mi morali poslije slušanja ove Riječi Božje moliti Gospodina da ozdravi našu sljepoću da mognemo početi gledati svijet drugačijim, njegovim, očima, da vidimo ovim darom svijetla sve one koji su nas potrebni i sve ono što nam ječiniti da budemo dionici njega-svijetla.
Veoma je velika i teška zabuna vjerovati da vidimo ili barem pretpostavljati da vidimo, a u biti smo slijepci koji ne vide, a k tome nam se događamo da kao takvi vodimo i druge. Neminovno slijepac vodeći slijepca ide, ne sam u jamu, nego obadvojica.
Pavao je vidio prije obraćenja, Augustin je vidio prije obraćenja pa ipak njihov vid nije bio svjetlo kojim bi prepoznali Gospodina i bližnjega. Gospodin ih je opomenuo i pozvao. Stavili su se kao i ini i ine na njegov put svjetla. Pozvao je i nas da to isto učinio. Ne odlažimo našu odluku za sutra ili neka boljavremena. Vrijeme je, počnimo gledati svjetlom vjere koju nam je dao u našim očima i u našemu srcu. Preko brata čovjeka otkrijmo koliki nam je dar dao Gospod da ga možemo gledati u tolikim stvorenjima i prepoznavati svoga Gospodara i zahvaljivati mu upravo vjerom ovako kao i slijepac iz današnjega Evanđelja.
Gospodine, otvori nam oči da vidimo sve evanđeoske vrednote i tako da živimo neprestano naša krsna obećanja vjere i svijetla.

Jedan od znakova Mesije će biti i da slijepi progledaju…iako toliko ostaju slijepi kod zdravoga očinjega vida…

30.03.2014

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: