05. KOR – PROPOVIJEDI – A

V. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
05. KOR – PETA NEDJELJA KORIZME

PROPOVIJEDI

Tema uskrsnuća je nazočna u svim današnjim čitanjima, na različitim mjestima i s različitih pogleda i značenja. Prorok Ezekijel naviješta da će Gospodin otvoriti njihove grobove, a tim označuje da će brzo ponijeti natrag iz progonstva u Jeruzalem i svoje mrtve i tako svi uskrsnuti na onaj novi i bolji život. Tako će završiti babilonsko sužanjstvo.

Uskrsnućem lazara Isus navješćuje konačno uskrsnuće svih nas na kraju vremena. On nije došao na Lazarovu samrt. Vjerojatno je time Mariji i Marti, kao tebi i meni htio reći da bol i patnja nisu prepreka i smetnja onom obećanom uskrsnuću kako Lazara, tako i svakoga od nas.

Sveti Pavao kazuje Rimljanima da je tu moć Duha Svetoga, Duha Božjega, Duha Boga Živoga koja će na koncu “dati život njihovim mrtvim tijelima” (11). Hoće naglasiti da taj novi život ne počinje zadnjim danom ovoga života ovdje na zemlji, već počinje danas za tebe i mene. Zato treba odmah početi živjeti po Duhu Božjemu.

Tu je i 129.-ti psalam koji moli Boga da čuje čovjeka. Opraštanje i milosrđe su Božji darovi za one koji ih u Boga traže i koji vjeruju i koji se povjeravaju Riječi Božjoj.

Narod je odveden u izgnanstvo, a sav Jeruzalem je ostao u ruševinama. Ljudski gledano što je ostalo nego očaj i beznađe. U budućnost se ne može gledati niti joj se nadati jer je već sve završilo. U ovim okolnostima i uvjetima prorok Ezekijel upućuje riječ utjehe koju je teško prihvatiti. Nije bilo ni drugim prorocima lakše uputiti riječ, niti su njihovu lakše prihvaćali, ali prorok ne odustaje u življenju, navještanju i izvršenju Božje Riječi. On je Poslanik riječi. On navješta je je njihov Bog Bog živih, a ne mrtvih. On će oživjeti i čak mrtvi narod, ako mu busde vjerovao, jer je Riječ božja moćnija od mrtvih. Izrael je doživio svoj povratak i svoj novosagrađeni Jeruzalem jer je Gospod izvršio svoje obećanje.

Jednak je očaj i u Lazarovoj obitelji. Sve je završeno. Lazara više nema, “jer da si ti bio Gospodine tu drugačije bi bilo”, ali sada je sve kasno i izgubljeno. No, Božji puti i Božje misli nisu naše misli i naši puti. Zato isus zaključuje:”Nisam li ti rekao, budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju”. Evo, ovdje je bit i poruka današnjih čitanja. Duh koji je dan nama vjernicima je Duh Isusa Krista. Kao što je On uskrsnuo od mrtvih , tako će uskrsnuti i oni koji žive od Kristova Duha i Kristovim Duhom. Danas Lazar je samo predokus onoga što se ima dogoditi svakome od nas, makar nam to izgledalo nemoguće kao Izraelu u progonstvu, a iza njega srušeni Jeruzalem u vrijeme Ezekijelovo. Kristovo uskrsnuće je sudbina svih onih koji budu živjeli kristovskim-kršćanskim životom..

To danas jednostavno kaže Krist prije samoga čina Lazarova uskrsnuća. Isus se objavljuje i proglašava životom i uskrsnućem za sve, za sve one koji vjeruju u njega, tek onda zatim svoje riječi potvrđuje činom.

Ovdje pored ovoga velikoga znaka i čina postoji još jedna činjenica koju običan smrtnik teško opaža u svoj ovoj ljepoti i znakovitosti samoga čina Lazarova uskrsnuća. To je Isusova zahvalnost nebeskome ocu, a onda tek zamolba ili naređenje da i čovjek štogod učini da surađuje s Bogom, kada im kaže da ga odriješe, odmotaju uvoje u koje je bio umotan i neka ide.

Ima ovdje mnogo putova za razmišljanje i zaključivanje. Naravno da je onaj najveći razmišljanje o smrti, o kojoj puno znamo ili sve znamo, ali je nismo na koži iskusili, pa nam zato ovaj današnji ulomak evanđelja još više traži našu pozornost. Međutim, vjerniku bi trebao biti jednako poziv i ovaj današnji prizor i svi oni drugi preko kojih nas Isus poziva da živimo njegovim duhom, pa ćemo kada nas on pozove jednako živjeti s njime i uskrslim Lazarom, jer Krist nas zove, a on je pobjednik smrti. Nad smrću čovjeka od Adama do danas Krist je jedini ostavio prazan grob, a prije sebe ispraznio Lazarov grob i samim tim nama je jedini u povijesti dao odgovor na ovo pitanje. Prošli su toliki i protutnjali i toliko nauka prosuli, ali su svi otišli u zemlju, a On je jedini čiji je grob danas i zauvijek prazan, a On sjedi s desna Ocu.

Dakle, tko vjeruje u Krista, koji je život i uskrsnuće naše, već se treba osjećati spašenim, oslobođenim od grijeha i smrti. Dakle, tako ova biološka smrt postaje samo za nas jedan ulaz u prema vječnom i konačnom oslobođenju – samom Isusu. Ostaje onda samo jedan zaključak svima nama vjernicima. Tjelesnoj i biološkoj smrti, uza sav napredak svih mogućih znanosti i tehnologije, ne možemo umaći, a to znači pripremiti se za susret sa Kristom onako kako nas on uči i poziva.

“Sav blijed i drhtav, arapski sluga po povratku s tržnice i Bagdada zamoli svoga gospodara: Spasite me, gospodaru moj! Moram bježati daleko! Na trgu sam susreo neku ženu slučajno: pogledao sam dobro: bila je to smrt! Na žalost, ona me je dugo gledala i na kraju kao da mi je zaprijetila.

Gospodar mu dade slugu i konja te odjure prema Samari, daleko od smrti.

Ali gospodar se, prije nego što padne noć, htjede uvjeriti pa i on pođe na tržnicu.

Također i on susretne smrt.

Upita je: – Zašto si jutros prijetila momu slugi? – Nisam ja njemu prijetila – odgovori smrt.

To sam se ja samo čudila. Bila sam iznenađena kada sam u Bagdadu našla onoga po kojega me je Allah poslao da ga stignem ove noći u Samarri!”(J.Y.Mabić.I.136).

Zaključak slijedi sam od sebe, pa ti pobjegni gdje hoćeš i kad hoćeš, samo ako misliš da možeš. Ja ne mogu. Bože daj mi snage da te dočekam onako kako ti želiš, iako nekada mislim da si daleko kao i Marti i Mariji. Pomozi da ti vjerujem i kada je najteže.

“Lazare, izađi vani!” Ali će i nadodati nama:”Oslobodite ga tih poveza!” Da i mi nešto učinimo…

fra Franjo Mabić

06.04.2014

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: