Želite li osobno upoznati Boga?

Heb 13,5Želite li osobno upoznati Boga?

UPRAVO SADA MOŽEŠ PRIMITI BOGA VJEROM KROZ MOLITVU
(Molitva je razgovor s Bogom)

Bog poznaje tvoje srce i ne zanimaju ga toliko tvoje riječi, koliko stav tvojega srca.

Ovako bi, otprilike, trebala izgledati tvoja molitva:

“Gospodine Isuse, shvaćam da sam živio sebičnim životom i da sam protiv Tebe sagriješio. Hvala Ti što si umro na križu za moje grijehe. Otvaram svoj život i primam Te kao svog Spasitelja i Gospodina. Oprosti mi moje grijehe….

Hvala ti što opraštaš moje grijehe i daruješ mi vječni život. Upravljaj mojim životom. Učini me onakvim kakvim želiš da budem. ”
Da li ova molitva izražava želju vašeg srca?

Ako je tako, moli tu molitvu upravo sada i Krist će ući u tvoj život kao što je obećao. Svojom snagom moći ćete doživjeti mir i bogatstvo koje samo On može dati.

Krist je rekao da će ući u tvoj život. Može li te On prevariti?

Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. Heb13,5

Vidjela sam ga

Isus

Vidjela sam ga

Sjedeći na grobu
i potresena od suza
čujem da netko zove: MARIJO
Tako me zvao samo NETKO
Tako izgovarati ime MARIJA
znade samo Jedan
jer se to ne da oponašati
Sve spoznati, do kraja razumjeti
sažeto je u tom glasu
On me je probudio iz dubokog sna
Kada sam čula njegov glas
Počelo je u meni sve pjevati i treperiti
Nestale su sve sjene
Osušile su se moje suze
i on me je podigao iz dubine
mojih zdvajanja
Rasplinula se noć
Ja sam ga vidjela
gledale su ga ove moje oči
osjećala sam ga svojim srcem
Bio je čista svjetlost
ugodna toplina
blizina koja zahvaća
Bio je ljubav sama
i čista blizina
Činilo mi se da ću propasti
jer smo se ovako ponovno vidjeli
I kada ga više nisam vidjela
osjećala sam da je ostao u meni
Njegovo tijelo nisam smjela dotaći
ali dotakla sam se njegove duše
i njegova blizina me je promijenila
ON ŽIVI U MENI

03. VAZ – ČETVRTAK – MISNA ČITANJA

III. VAZMENI TJEDAN  – ČETVRTAK
03
. VAZ –  Svagdan ili: Sv. Pijo V., papa

MISNA ČITANJA

📖: Dj 8,26-40; Ps 66,8-9.16-17.20; Iv 6,44-51

Prvo čitanje: Dj 8, 26-40
Ako iz sveg srca vjeruješ, možeš se krstiti.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putem što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske, koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjedaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda .zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma:
‘Ko ovcu na klanje odvedoše ga,
ko janje nijemo pred onim što ga striže
on ne otvara svojih, usta. Nastavi čitati “03. VAZ – ČETVRTAK – MISNA ČITANJA”

Otisak tvog prsta je neponovljiv

svjed527538_502483246428806_216176451_n

Otisak tvog prsta je neponovljiv. Otisak tvoje noge i staza tvog hoda je jedina na ovoj planeti. Nitko je nikad nije prošao osim tebe…na koncu tvog životnog puta pisat će samo tvoje ime…Tvoje riječi – njihova jačina i jeka tvoga glasa, odzvanjau u svemiru, jedine takve među tisućama drugih – tvoje i prepoznatljive jednino po tebi. Tvoje misli, ideje, otkrivanja, traženja, nalaženja, spoznaje, pitanja, odgvoori, sumnje, nastaniše se u tebi – i zato zauvijek ostadoše samo tvoje…Prođoše kroz tebe i sabiše se u pečat na kojem piše – ti – samo – ti – …. Nastavi čitati “Otisak tvog prsta je neponovljiv”

Samo živjeti nije dovoljno, treba imati sunca, slobodu i malo cvijeća na svom putu…

vrijemeSamo živjeti nije dovoljno, treba imati sunca, slobodu i malo cvijeća na svom putu…
Provodi vrijeme s nekim ko te nasmijava, a ne s nekim koga moraš impresionirati!
Ja sam rođena da budem tvrdoglava, da budem malo drugačija, da pomažem ljudima, da pomažem sebi.
Naučila sam da se ništa u životu ne uzima zdravo za gotovo, zato ne živim sitno, volim sve što imam, nikad ne odustajem, vjerujem u sebe ali najviše od svega; borim se za sebe. Nastavi čitati “Samo živjeti nije dovoljno, treba imati sunca, slobodu i malo cvijeća na svom putu…”

Čudo krvi – Kamenovana Bogorodica

Kamenovana Bogorodica

Početak predaje o Bogorodici Kamenovanoj vezan je za selo Re u dolini Vigezzo na sjeveru Italije i seže u 1494. godinu kada je neki mladić imenom Giovanni Zucono u trenutku ljutnje kamenom pogodio srednjovjekovnu sliku Bogorodice s Djetetom naslikane na pročelju seoske crkve sv. Mauricija. Slika je nakon toga tri tjedna neprekidno krvarila što je privuklo pozornost znatiželjnika. Uslijedila su i čudotvorna ozdravljenja po Bogorodičinom zagovoru, pa je nakon nekog vremena dio zida s čudotvornom slikom prenesen u novoizgrađenu baziliku. Pobožnost prema Bogorodici Kamenovanoj osobito je zaživjela tijekom XVII. i
XVIII. stoljeća, a vjeruje se da su ju na područje Srednje Europe putem svetih sličica proširili
dimnjačari iz Vigezza, svojedobno vrlo traženi na ovim prostorima. Nastavi čitati “Čudo krvi – Kamenovana Bogorodica”

Blagovali su samo Euharistiju

Blagovali su samo Euharistiju

Sv. Katarina Sijenska, crkvena naučiteljica (1347. – 1380.)

Sv. Katarina Sijenska živjela je u četrnaestom stoljeću, Proglašena je svetom 1461. godine, a papa Pavao VI. 1970. godine proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Punih osam godina živjela je samo od Svete Euharistije, bez hrane i vode.

Od mladih dana obilježena je mističnim iskustvima, viđenjima Isusa Krista a kasnije je obilježena i stigmama. U molitvenom zanosu znala bi vidjeti Presveto Srce Isusovo od kojega je u izobilju pila Predragocjenu Krv Njegovu. Iako nije jela ni pila punih osam godina ništa drugo osim Tijela i Krvi Kristove, bila je ispunjena životnom snagom i aktivna u svojoj svakodnevici.

Sv. Nikola von Flue, zaštitnik Švicarske (1417. – 1487.)

Rodio se u dobroj katoličkoj obitelji u Švicarskoj, oženjen s Dorotheom i otac desetero djece. Kad mu bijaše pedeset godina čuo je unutarnji glas kako ga zove: “Ostavi sve i slijedi me, Bog će se za te pobrinuti!” Sve je ostavio. Bosonog, pokriven dugom grubom tkaninom, bez novca, držeći krunicu u ruci živio je u osami u jednoj provaliji pod brdom Flue kao pustinjak.
DEVETNAEST GODINA BLAGOVAO JE SAMO SVETU EUHARISTIJU koju mu je davao svećenik za vrijeme Svete Mise. Živio je bez ikakve hrane, osim što se krijepio Svetom pričešću. Ne radi se, dakle, o kakvoj legendi, koju bi oko sveca splela pučka mašta. Taj čudesni svečev post pomno su ispitali i utvrdili i crkvene i građanske vlasti. Papa Pio XII. velikom svečanošću 1947. proglasio ga je svetim, a za njegovu ženu Dorotheu, koja je odgojila desetero djece u katoličkoj vjeri, otpočeo je proces beatifikacije. Nastavi čitati “Blagovali su samo Euharistiju”

03. VAZ – UTORAK – VEČERNJA MOLITVA

Na kraju dana

III. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
03. VAZ – Svagdan ili: Sv. Petar Chanel; ili: Sv. Ljudevit M. Grignion de Montfort

VEČERNJA MOLITVA

Ugodnu i blagoslovljenu noć želi Vam ekipa admina.
Vole Vas Svjedočanstva & Vjera ♥

Evo legoh, ne znam hoću li ustati.
Ako ustanem, Bogu hvalu uzdajem!
Ako preminem, Bogu dušu predajem!
Zovem Boga za Oca,
A Mariju za Majku!
Svi anđeli bili oko nas,
Bježite neprijatelji od nas!
Ne vjerujem u vas,
vec u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!

Laku noć vam želimo ♥Bog nek je s vama ♥

Klesar

Živio jednom jedan klesar.
Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen.
I dok je radio, pjevao je.
Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i zato ga nije bilo briga za cijeli svijet. Jednoga dana bio je pozvan da radi u dvorcu kod nekog plemića.
Kada je ugledao veličanstveni dvorac, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne:
„Kada bih ja bio bogat! Tada ne bih morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.“ Nastavi čitati “Klesar”

Tako je Bog odredio…

CitatiKako Bog odredi…
Gorana sam upoznala prije jedanaest godina. Bio je tada osamnaestogodisnjak, mrsav, blijed i bez kose koja je vec opala nakon prvog ciklusa kemoterapije. Leukemija. Sve ove godine, taj decko se ni jedan jedini put nije nasmijao. Stalno ozbiljan, namrgodjen, djelovao je hladno, nepovjerljivo, daleko. Nije puno razgovarao ni sa medicinskim osobljem, niti sa clanovima svoje obitelji. Razumljivo s obzirom na situaciju u kojoj se nasao i s obzirom da je odabrao svoj nacin prozivljavanja onoga sto mu se dogadjalo. Tri godine trajala je intenzivna borba sa bolesti. Lijecnici su vidjeli borbu…
Goran se nije borio. Nije prestajao dolaziti u pratnji roditelja, nije se bunio protiv terapije. Ipak je izgledalo kao da je svima drugima bilo bitno da ozdravi, samo on je postajao sve ravnodusniji, ili kao da mu je vec svega dosta. Sjecam se da je jednom rekao: “Kako Bog odredi, ja ne mogu vise. Pogledaj me…” Da, doista se patio. I bila je muka gledati ga i biti nemocan, pored svega.
Ipak, nakon tri godine patnje, odjednom je krenulo nabolje. Cak se nakon zadnje terapije i njegova krvna slika vratila u normalu. Doktori su se bojali recidiva. Narasla kosa, sazreo je, ozdravio je, zavrsio studij, zaposlio se…
Sedam iducih godina dolazio je redovno samo na kontrolu. Izgledao je odlicno. Bio je zdrav. Samo, i dalje je bio onaj isti mrgud. Taj meni dragi mrgud, kojeg sam gledala kao dijete u odnosu na ostale znatno starije pacijente, jednom prilikom cekajuci nalaz krvne slike u ambulanti, susreo je Sanju. Djevojka njegovih godina, također pacijentica. Sanja je tada tek zapocinjala lijecenje od limfoma. David je i dalje bio zdrav, ali je dolazio s njom svaki put kad je primala terapiju, ili transfuziju, ili jednostavno kad joj je bilo lose od svih otrova s kojima se borilo njeno mlado tijelo…
Tu zapocinje jedna romanticna ljubavna prica kojoj su svi proricali tragican kraj.
Ali, ne! I njegova ljubav Sanja je zdrava vec cetiri godine i toliko dugo dolazili su zajedno na preglede. I sve je bilo u redu. Ta dva slatka mala mrguda postali su sretan par… Usprkos bolesti, ogranicenosti medicine i prognozama o dozivotnoj neplodnosti.
Zasto upravo danas imam potrebu pisati o ovome?
Danas sam susrela Gorana. Onaj isti goran koji se nikad nije smijao, danas je bio nasmijan, raspolozen. Sretan! Priznajem da me zbunio taj njegov osmijeh koji sam danas vidjela prvi put nakon jedanest godina.
Krenu mi u zagrljaj i povika: “Postao sam tata!”
Skakali smo po parkiralistu, vristala sam, totalno van sebe od radosti. Uskoro cu posjetiti Sanju i malog Ivana.

Tako je Bog odredio…

Marija

%d blogeri kao ovaj: