VAZMENA SRIJEDA – VEČERNJA MOLITVA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

VEČERNJA MOLITVA

Dobro je stoga čuti da je Isus rekao kako je došao da bismo imali život, u izobilju da bismo ga imali. Ili još više čuti poruku da je on došao i umro za nas, da je Bog dao svog jedinog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni.

Isus nas je upozoravao da se ne bojimo jer, iako nam se čini kao da smo malo stado, Otac je odlučio dati nam kraljevstvo. Učio nas je da odbacimo male sitne brige kojima se bavimo, da dademo svoje male torbice, vrećice, džepove, novčanike, a da uzmemo torbe koje ne stare, u koje može stati kraljevstvo vječnost, neotuđivost i mir. Isus je došao da nam pokaže tko smo, da bi nas upoznao s nama samima, da bi nas uvjerio da se njemu isplatilo postati čovjekom i čak poginuti za nas, te uskrsnuti, da bi spasio u nama ono veličanstveno. Božja objava je otkriće čovjeka i Boga. Zadaća Crkve je ljudima otkriti njihovo dostojanstvo i pokazati izvor tog dostojanstva.

Među nama se stalno čuje veličanstveni govor, siloviti događaji odnosa “ja” – “ti”, neprestani susreti, dozivi, stalni pozivi Boga čovjeku. Zapravo svi ti mnogoliki glasovi i pozivi samo su odašiljaći jedinih usta, jednog jedinog Srca Stvoriteljeva.

Preko svega nam se javlja Bog, u svemu nam govori i doziva nas Stvoritelj, iz svega nam govori i po svemu nam neprestano pristupa veličanstveno Srce Isusa iz Nazareta i njegova Oca, Stvoritelja neba i zemlje.

Treba imati srce koje zna slušati.

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

VAZMENA SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

BIBLIJSKA MISAO DANA

ON KOJI ZAPALJUJE GLUHA SRCA…

Lk 24,13-35

Kad čitamo ovo izvješće o Isusovu na putu s dvojicom učenika u Emaus, čini nam se da imamo na prvi pogled pokušaj da se uskrsnuće dokaže u krajnje tjelesnom obliku. Međutim, od svega toga ništa. Sve tomu protuslovi.

Ponajprije tajanstveni suputnik izranja odnekuda. Njih dvojica uopće to ne zamjećuju. Ne zamjećuju kako se njima pridružio, a isto tako netragom iščezava ispred njihovih očiju, iz njihove sredine a da ni to nisu mogli zamijetiti. Tajanstven dolazak, tajanstveniji nestanak. Nemoguće je ophoditi s njime kao za zemaljskoga života. Moguće ga je iskusiti samo u području vjere. U čitanju i tumačenju Svetoga pisma pri čemu onoj dvojici gori srce, toplo je oko srca, dok im za lomljenja kruha otvara oči.

Već u tomu vidimo temeljne elemente ranokršćanskoga bogoslužja. Služba i tumač riječi, lomljenje kruha. Božja riječ i euharistijsko blagovanje. Uskrsloga se može susresti u riječi i sakramentu. Riječ i tvar. Bogoslužje je način kako ga možemo i danas opipati, kako je on danas nazočan. S druge pak strane naše bogoslužje ima svoj korijen u događaju Uskrsa. Bogoslužje je mjesto gdje on među nas stupa, nama se pridružuje, gdje postaje Isus naš suputnik, gdje nam on zapaljuje i razgara srce, otvara oči.

Čitajući i promišljajući Novi zavjet izvještaje, napose evanđeoske, nigdje ne ćemo pronaći ni trunka žalosti, žalovanja, plakanja, tugovanja. Nema iz Isusovih usta ni jedne jedine prispodobe koja bi bila vezana uz žalost. Pa i kad se Marta žali na svoju sestru Mariju, zašto je ostavi samu, Isus je prekorava i daje prigodni naputak. Marija je izabrala najbolji dio. Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – MISNA ČITANJA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

MISNA ČITANJA
📖: Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35

Prvo čitanje: Dj 3, 1-10
Što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati