2204 – Sveti Konrad von Parzham

Sveti Konrad von Parzham (1818-1894)

Rodio se 22. prosinca 1818. u Parzhamu, u Bavarskoj. Umro je 21. travnja 1894. u Altöttingu, glasovitom svetištu Majke Božje, također u Bavarskoj, te je tamo i pokopan u kapucinskoj crkvi Svete Ane. Godine 1934. svečano je proglašen svetim.

Njegov je život bio vrlo jednostavan. Do 30. godine živio je pobožno i radišno u svom rodnom selu Parzhamu kod Passaua; bio je franjevački trećoredac i član Marijine kongregacije. U 30. godini ostavlja bogato očevo imanje te stupa u kapucine. Nakon novicijata postavljen je za vratara samostana Sv. Ane u Altöttingu kraj glasovitoga marijanskog svetišta. Na tom vrlo prometnom radnom mjestu ostao je preko 40 godina i tu se posvetio kako u molitvenom životu, tako u ljubavi prema bližnjemu, za koju je bilo prilike od jutra do mraka u susretu s nebrojenim hodočasnicima, posjetnicima, pokornicima, siromasima, putnicima, Ciganima.

02. VAZ – SRIJEDA – MISNA ČITANJA

II. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
02. VAZ – Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: Dj 5,17-26; Ps 34,2-9; Iv 3,16-21

Prvo čitanje: Dj 5, 17-26
Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Podiže se veliki svećenik i sve njegove pristaše — sljedba saducejska. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: »Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.« Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali.
Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: »Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.« Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede — ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
Riječ Gospodnja.