0108 – Devetnica svetoj Filomeni

Devetnica svetoj Filomeni

U vrijeme moljenja Devetnice, skrušeno se ispovijedi i barem jednom pričesti, te učini neko djelo milosrđa prema bližnjemu, na čast Svete Filomene.

SVE DANE devetnice se moli ovim redosljedom:
1. Uvodna molitva
2. Svakodnevna molitva
3. Razmatranje i molitva
4. Mala Krunica
5. Litanije

Sve molitve i razmatranja su navedene ispod nakana. Nastavi čitati

0108 – Sveti Alfonz Marija de Liguori

SV. ALFONZ MARIJA DE’ LIGUORI

Rodio se taj svetac 1696. u Napulju od  odlična roda, otac mu je bio austrijski kapetan, a majka vrlo čestita i bogoljubna kršćanka. Pobožni roditelji odgojiše pobožno i svoje  dijete, pri čem se osobito odlikova vrijedna  mu majka. Već dječakom pokaza se on često  vrlo bogoljubnim. Imao je deset godina, kad  se jednoga dana igrao sa svojima drugovima;  sreća htjede i Alfonso dobi. Neki od drugova predbaci mu, da je prevario. Liguori baci  dobiveni novac, te reče žalosno: »Kako možete i pomisliti, da ću za tu neznatnu stvar  uvrijediti veličanstvo božje?« Na to ode.
Pred veće potraže ga drugovi i nadu ga u  vrtu, gdje se moli pod jednim drvetom, na  kom je bila slika bi. Dj. Marije. Kad to vidje  onaj, koji ga je uvrijedio, usklikne: »Oh Bože, što učinih! Uvrijedio sam sveca!«

U nauci bio je Alfonso izvrstan. U 17. je  godini postao doktorom prava, to jest bio je  priznat vrijednim, da bude učiteljem pravnih  znanosti. Uza sve to bijaše vrlo skroman i  pobožan. Svake nedjelje išao je k sv. pričesti,  a svaki dan posjetio je presv. otajstva. Nastavi čitati

0108 – Sveti Alfonz Marija de Liguori

Sveti Alfonz Marija de Liguori (1696. – 1787.)

Alfonz je rođen 27. rujna 1696. u Napulju kao sin velikoga admirala Napuljskoga Kraljevstva. Bio je veoma nadaren, volio je glazbu, pjesništvo i slikarstvo, ali se po očevu nalogu morao posvetiti studiju prava. Već sa 17 godina života postao je doktor pravne znanosti. Dvije godine kasnije postao je samostalan odvjetnik. Izgubio je veliki proces između vojvode od Gravine i velikoga toskanskoga vojvode. Tada mu se zgadilo nepoštenje u takvim procesima pa je zauvijek napustio odvjetničku karijeru.
Htio je najprije stupiti u družbu oratorijanaca sv. Filipa Nerija, ali se tome usprotivio njegov otac. Tako je postao biskupijski svećenik i počeo djelovati u svome rodnom Napulju, ali s izvanrednom pastoralnom svježinom i novošću. Posvetio se vjerskoj pouci malih i velikih, brizi za bolesnike. Silna aktivnost naškodila mu je zdravlju pa je teško obolio te bio poslan na podulje bolovanje.
Kako je tada imao vremena, mnogo je razmišljao i u njemu je dozrio njegov životni plan. Više neće davati prednost pastvi u gradu, već na zapuštenim selima. Da bi to postigao, osnova i novi red nazvavši ga redom Presvetog Otkupitelja. Njegovi se redovnici zbog toga zovu redemptoristi. Kao što je Isus slao svoje učenike dvojicu po dvojicu, osobito po selima, da propovijedaju blagu vijest Evanđelja, tako će raditi i duhovni sinovi sv. Alfonza. Zato je sastavio mnogo pastoralnih priručnika i katekizama. U njima se često puta očituje svečeva neobična domišljatost.
Veliko područje djelovanja sv. Alfonza bila je moralna teologija, u kojoj njegov rad otvara novu epohu, koja se u mnogo čemu kao vrijedna zadržala još i danas.
U dobi od 66 godina Alfonz je morao preuzeti biskupsku stolicu postavši biskupom biskupije Santa Agata dei Goti. Bila je to mala, ali veoma raštrkana biskupija. Zbog sve veće kostobolje i uloga svetac je mnogo trpio te molio da bude oslobođen biskupske službe, koju je obavljao vrlo vjerno i savjesno. No Papa mu je na molbu ovako odgovorio: “Meni je draže da vi i dalje upravljate biskupijom, pa bilo to i iz kreveta.” U 79. godini mogao se ipak povući u svoj samostan u Noceri dei Pagani, gdje je proživio daljnjih 12 godina. Ispunio ih je radom oko pisanja nabožnih knjiga kao što su: Veliko sredstvo molitve, Pohodi Presvetom sakramentu, Vječne istine, U Božjoj službi i još mnoge druge.
On je tolikim dušama donio mnogo svjetla i utjehe, ali je sam morao u posljednjim godinama života mnogo pretrpjeti od skrupula i drugih tjeskoba. Umro je kao 91-godišnji starac. Bio je velik štovatelj Majke Božje i njoj u čast napisao je glasovitu knjigu Marijine slave, prevedenu na mnoge jezike, i koja je tolike uvela u pravu pobožnost prema Majci Božjoj. Papa Grgur XVI. proglasio je g. 1839. Alfonza svecem. Kasnije ga je papa Pio IX. proglasio naučiteljem Crkve, a Pio XII. nebeskim zaštitnikom svih ispovjednika i moralista.

 

 

17. NKG – SUBOTA – MISNA ČITANJA (II)

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
17. NKG (II)  – Sv. Alfonz Marija de’Liguori, biskup i crkveni naučitelj
Spomendan

MISNA ČITANJA

📖: Jr 26, 11-16.24; Ps 69, 15-16.30-31.33-34; Mt 14, 1-12

Prvo čitanje: Jr 26, 11-16.24
Zaista, Gospodin me posla k vama da vam govorim sve ove riječi.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
U one dane: Svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt, jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši.« Tada Jeremija reče svim starješinama i svemu narodu: »Gospodin me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i protiv ovoga grada sve ono što ste čuli. Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja, i slušajte glas Gospodina, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Gospodin me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi.«
Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospodina, Boga našega.«
I Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati