Siksto je podrijetlom Grk. Za papu je izabran u kolovozu 257. g. On je veliki branitelj primata Rimske Crkve. Nastojao je riješiti nesporazume u svezi s ponovnim krštenjem ‘otpadnika’ koji se žele vratiti u Crkvu. Te nesuglasice su nastale u vremenu njegovih prethodnika, trojice papa: Kornelija, Lucija i Stjepana. Stav pape Siksta II. je da se ne smije ponoviti krštenje takvih kandidata. Svoj stav je predlagao Crkvi u Africi i Aziji. Želio je poboljšati odnos s njima. Imao je vrlo dobre odnose s biskupom sv. Ciprijanom iz Kartage. On je bio i čuvar samostalnosti Crkve u Africi. Njegov životopisac, imenom Pontius, piše za papu Siksta II. da je bio ‘dobar, miroljubiv i ugledan biskup’. Rimski car Valerijan pokazuje nesnošljivost prema kršćanima, započeo je osmo progonstvo kršćana od strane rimskih careva. Okomio se car na Crkvu u Africi, a prva žrtva bio je upravo sv. Ciprijan. Kršćanska predaja kaže da su Ciprijan i mučenica Perpetua saslušali presudu, kojom ih se osuđuje na smrt, i tada su uskliknuli ‘Deo gratias’ (Bogu hvala!). Otad se taj usklik nalazi u vjerskim obredima, a uveo ga je papa Siksto II. On je sv. Lovru đakona zadužio da se brine za crkvena materijalna dobra. Kada je prefekt grada Rima pozvao Lovru i zahtijevao da mu pokaže crkveno blago, on mu je pokazao okupljene siromahe i kazao da su oni crkveno blago! Prefekt se razljutio pa ga je uhitio i kaznio teškom smrtnom kaznom. Lovro je živ stavljen na oganj. Papa Siksto II. uhićen je na jednom privatnom kršćanskome groblju za vrijeme propovijedi. Njemu i još četvorici đakona krvnici su odrubili glavu 6. kolovoza 258. g. Papa je pokopan u Kalistovim katakombama. Kasnije mu je, na Latinskoj cesti, izgrađena jedna bazilika u čast i u nju su mu prenesene svetačke relikvije. Crkva ga slavi s njegovim drugovima mučenicima 7. kolovoza. Njegovo ime uneseno je i u rimski misni kanon. Jedan je od najpoštovanijih papa mučenika. Dosta ga je proslavio grobnim natpisom i papa Damaz.
Mirko Ikić
Posvećena mu je župna crkva u Pribiću kod Jastrebarskog, rodnom mjestu blagopokojnog kardinala, sluge Božjeg Franje Kuharića. Dobar razlog da se hodočasti u prekrasni jaskanski kraj, prozvan „kolijevkom biskupa“ i „dolinom kardinala“. Svetom Sikstu posvećena je i crkva u Ladićima kod Kanfanara.
Župna crkva svetog Siksta u Pribiću

Župna crkva svetog Siksta u Pribiću jedna je od najstarijih u jaskanskom kraju, a prema nekim indicijama postojala je već 915, za kralja Tomislava. Spominje se i u popisu arhiđakona Ivana od 1334. Jednobrodna je građevina s poligonalnim svetištem, bočnom kapelom i robusnim oktogonalnim zvonikom, izgrađenim 1653. Bila je pod patronatom obitelji Zrinski, a obnovljena je 1643. Kapela Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije prigrađena je 1732, a pjevalište s toskanskim stupovima podignuto je 1757. Uz svetište je sakristija i trijem s portalom iz 1748, a glavni ulaz je označen godinom 1759. U crkvi se nalazi kripta grkokatoličkih biskupa i vrijedni kipovi iz prve polovice 18. stoljeća. Uz cestu što vodi u Gornji Pribić sagradio je 1666. župni dvor posljednji glagoljaš u Pribiću, župnik Nikola Lacković.
Slika: Sveti Siksto II, papa i mučenik
Slika: Sveti Siksto II, papa i mučenik
Slika: Sveti Siksto II, papa i mučenik
Slika: Sveti Siksto II, papa i mučenik