1408 – SV. MAKSIMILIJAN KOLBE – VEČERNJA MOLITVA

XIX. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
19. NKG – Sv. Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik, Spomendan

VEČERNJA MOLITVA

Ponekad je život tako težak! Čini se kako više nema izlaza. Ne može se glavom kroza zid. Situacija je žalosna, teška, ponekad užasna, i upravo očajnička.
Ali zašto? Je li baš tako strašno živjeti na ovome svijetu? Možda Bog i ne znade baš sve? Možda On i nije svemožan? Možda nisu u Njegovim rukama svi zakoni prirode i sva ljudska srca? Može li se možda na svijetu dogoditi nešto bez Njegova dopuštenja? … A, ako je On taj koji sve dopušta, može li možda dopustiti nešto što ne bi bilo za naše dobro, za svako dobro, za najveće zamislivo dobro? …

Čak i u slučaju da na trenutak primimo bezgraničnu inteligenciju i uspijemo shvatiti sve uzroke i posljedice, ne bismo za sebe odabrali ništa drugačije od onoga što Bog dopušta, budući da, kako je bezgranično mudar, On savršeno dobro znade što je najbolje za našu dušu. Štoviše, budući da je bezgranično dobar, želi i dopušta samo ono što je na korist našoj još većoj sreći u raju.
Zašto smo, onda, ponekad tako utučeni? Zašto ne uviđamo povezanost između naše sreće i okolnosti koje nas, istina, pogađaju? Zarad ograničenosti naše glave (a, samo je ona važna, bilo da je resi beretka ili šešir) nismo u stanju sve spoznati.
Što nam je onda činiti?

Uzdati se u Boga. Zahvaljujući takvome pouzdanju, iako možda nećemo izravno shvaćati stvari, Bogu dajemo veliku slavu, budući da uvažavamo Njegovu mudrost, Njegovu dobrotu i Njegovu moć.

SVETI MAKSIMILIJAN KOLBE

Nastavi čitati “1408 – SV. MAKSIMILIJAN KOLBE – VEČERNJA MOLITVA”

Misli sv. Maksimilijana Kolbea

Misli sv. Maksimilijana Kolbea

(iz knjige Y. Ivonidesa: Maksimilijan Kolbe)
-Često razmišljaj o poslušnosti! Svaki put kad se prekrižiš, izgovarajući riječi “U ime Oca”, posveti Bogu Ocu svoje misli! Na riječi “i Sina”, posveti Isusu srce i volju! Spominjući ime Duha Svetoga, savij pleća da bi mogao ponijeti teret napora za slavu Božju, za dobro Crkve i Reda, za spas duša! Kad sklapaš ruke i izgovaraš “Amen”, sjeti se da moraš nadnaravno Ijubiti bližnjega i to mišlju, riječju i djelom! Ako tako budeš radio, zadobit ćeš Nebo, u protivnom, otići ćeš u pakao. Život je kratak, dakle, i trpljenje. Nebo, Nebo, Nebo! Hrabro naprijed! Uskladi svoju volju s voljom Božjom! Budi poslušan i strpljiv! Uzmi križ i idi za Isusom! Nastavi čitati “Misli sv. Maksimilijana Kolbea”

1408 – Sveti Maksimilijan Kolbe

Sveti Maksimilijan Kolbe- a (Zduńska Wola, Poljska, 8. siječnja 1894. – Auschwitz, 14. kolovoza 1941.), katolički svetac, poljski franjevac, utemeljitelj katoličke udruge Vojska Bezgrješne, junak Drugog svjetskog rata, franjevac konventualac.
Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u Zduńskoj Woli, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dva umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio je ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1941.
Rajmund je bio jako darovit i pobožan. Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni župnik i apotekar te je otišao u trgovačku školu. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište. Uz poteškoće, završio ga je. Poslan je na studije u Rim 1912. U 24. godini života, već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Obolio je na pluća.
U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Osnovao je katoličku marijansku organizaciju Vojska Bezgrešne, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje, formirati katolička kazališta i dr. Vratio se u Poljsku 1919. Nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. Počeo je graditi samostan Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini Varšave 1927. Za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko – izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, kojem su u početku pripisivali propast. Postao je prvi poljski katolički dnevnik 1935. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu. Maksimilijan je sazidao vlastitu željezničku stanicu, spojio Hiepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za 4 zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće. Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novaca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku, no dogodio se Drugi svjetski rat. Vratio se u Poljsku.
Nacisti su 9. rujna odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: “Nitko na svijetu ne može promijeniti istine”, nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovjednik logora Fritzsch odredio je, da će desetorica umrijeti zbog toga. Izabrao je te ljude. Među njima je bio jedan mladi narednik Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe je prisustovao tome i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je prethodno tjednima mučen glađu u podrumskoj ćeliji Auschwitza no kako je još bio živ nacisti su mu ubrizgali smrtonosnu injekciju fenola te je umro 14. kolovoza 1941. U predvečerje blagdana Velike Gospe, Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan mu je 14. kolovoza. Mladi narednik je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu.

1408 – Sveti Maksimilijan Kolbe

Sveti Maksimilijan Kolbe

Djetinjstvo i obitelj
Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u Zdunskoj Woli, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dva umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio je ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.

Školovanje i studij

Rajmund je bio jako darovit i pobožan. Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni župnik i apotekar te je otišao u trgovačku školu. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište. Uz poteškoće, završio ga je. Poslan je na studije u Rim 1912. U 24. godini ivota, veæ je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Obolio je na pluća.

“Vojska Bezgrešne”

U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Osnovao je katoličku marijansku organizaciju “Vojska Bezgrešne”, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje, formirati katolička kazališta i dr. Vratio se u Poljsku 1919. Nalazio je na nerazumijevanje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. Počeo je graditi samostan Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini Varšave 1927. Za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko – izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, kojem su u početku pripisivali propast. Postao je prvi poljski katolički dnevnik 1935. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu. Maksimilijan je sazidao vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za 4 zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće. Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novaca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku, no dogodio se Drugi svjetski rat. Vratio se u Poljsku.

Drugi svjetski rat, junaštvo i smrt u logoru

Nacisti su 9. rujna odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhapsili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Transportiran je u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovijednik logora Fritzsch odredio je, da će desetorica umrijeti zbog toga. Izabrao je te ljude. Među njima je bio jedan mladi narednik Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe je prisustovao tome i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je umro 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan mu je 14. kolovoza

1408 – SV. MAKSIMILIJAN KOLBE – JUTARNJA MOLITVA

XIX. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
19. NKG – Sv. Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik, Spomendan

JUTARNJA MOLITVA

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
“Tebi ću se moliti, o Bože, ujutro ćeš moj glas uslišati.” Ps 5, 3

NE VJERUJEM da je svemir stvoren sam od sebe, budući da se iz ničega nikada ništa nije rodilo niti se može roditi.
NE VJERUJEM da je svemir stvoren slučajno, iz bilo kakve tvari, budući da sve do danas niti jedan stroj nije kadar ponovno se pokrenuti pukim slučajem, pa čak niti jedan obični sat. Što je još važnije, niti jedan stroj nije kadar stvoriti drugi koji bi bio njemu sličan, dok se, kada je riječ o ljudskim bićima, naraštaji smjenjuju već nebrojene tisuće godina.
NE VJERUJEM da bi nam se čimpanze i ostala Darwinova djeca (majmuni) mogli pridružiti u gradnji zrakoplova i ostalih izuma, budući da se kod njih ne opaža nikakav napredak: nakon tolikih stoljeća, nisu u stanju napisati čak niti skromnu povijest svoje majmunske “evolucije”.
NE VJERUJEM da ljudska duša umire zajedno s tijelom: kojom bi svrhom tada postojala ta neodoljiva želja za srećom, za srećom lišenom svake granice, uključujući tu i onu vremensku?
NE VJERUJEM da naši “nevjernici od zanata” baš nikada nemaju trenutke prosvjetljenja, u kojima postaju svjesni kako zavaravaju sami sebe.
NE VJERUJEM da pod suncem postoji čovjek koji ne bi žudio za srećom i to najvećom mogućom, bezgraničnom srećom … a to je Bog.
SVETI MAKSIMILIJAN KOLBE
Nastavi čitati “1408 – SV. MAKSIMILIJAN KOLBE – JUTARNJA MOLITVA”

%d blogeri kao ovaj: