UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE, Svetkovina
PROPOVIJEDI
Jeruzalem čak od 450-te godine svakoga 15. kolovoza slavi svoju godišnju svetkovinu Blaženoj Djevici Mariji, “Majci Božjoj”. Sveta Jelena, majka cara Konstantina je 385-te sagradila Baziliku Groba Isusova na Kalvariji. Naviještenje, Božić, Veliki Petak na Kalvariji i Duhovi su označili i čine pojedine etape ovoga čudesnoga Marijina napretka u životu i poslanju, odnosno Božjem naumu s Njom. Svaki od ovih koraka je dopunio i ojačao Marijino djevičanstvo i Marijino majčinstvo u tolikoj mjeri da nijedno ljudsko stvorenje niti je, niti može dostići toliku slavu koju ima Marija po svome Sinu. Ova čast i slava nadilazi svaku i svu slavu Anđela i Svetaca.
Počeci vjere u Marijino Uznesenje u Crkvi nema jedan točan i određen datum. No, Crkva kroz toliko stoljeća tvrdi da Marijino tijelo je na nebesima ujedinjeno sa slavnim duhom. Ova čast njezina tijela je čin koji upravo razlikuje od nas i kazuje tajnu njezina Uznesenja. Papa Pio XII je 1.XI. 1950. ispunjajući volju, želju i vjeru svih vjernika s biskupima, kao papa, svečano proglasio dogmu da je “Marija Bezgrješna Majka Božja, uvijek Djevica, na koncu svoga ovozemaljskoga života, uzdignuta dušom i tijelom, u nebesku slavu” (Dogmatska bula, Munificentissimus Deus). Doslovce se kaže za razlog ovoga dokumenta i ove dogme vjere: “Jednodušno zajedništvo Biskupa i Crkava danas sjedinjenih sa Apostolskom Stolicom. Ova sveopća vjera i uvjerenje Pastira i vjernika ne bi bila moguća da ovo već nije izraženo na jedan način i u Objavi”. (Objava Božja je za nas Sveto Pismo ili Biblija i, k tome, Usmena Predaja.)
Ne kaže se ovdje u ovom dokumentu da je ili dali je Marija živuća prešla na Nebo ili je, kao i njezin Sin, bila podložna smrti, pa uzdignuta prije nego će ući u slavu nebesku. Marije je Božjim odabirom Začeća po Duhu Svetomu, Djevičanstvu i savršenoj Svetosti mogla biti besmrtna, ali Majka Spasiteljeva, koja je u svemu vjerno slijedila Sina, bez daljnega i u ovom koraku, u smrti, htjela slijediti svoga Sina, da bi mogla kao i On, i kao što ćemo svi mi, napustiti slavno grob i slavnim uskrsnućem pobijediti smrt i grijeh, jednom zauvijek.
Ovdje dolazi ona lijepa tvrdnja iz Hebrejima 2.18: “Da On iskušavan i iskušavanima može pomoći…” Što jednako vrijedi i za Blaženu Djevicu Mariju da je iskušana u svemu i prošla sve što jedno ljudsko biće prolazi – Sedam žalosti i Sedam radosti BDM – pa nas tako mogu i On i Ona razumjeti i pomoći u “ovoj dolini suza”.
Ima jedan simpatičan dokaz, ono narodnim rječnikom rečeno, a to je da Marijin grob, Tijelo, ostaci kao relikvije (moći) se nigdje nisu tražili, pa čak ni spominjali. Sveti Epifanije živi u Palestini i umire 377. godine. Kaže da se Marijino Tijelo nije ni spominjalo nije je moglo biti ikakve primisli da je ovdje na zemlji. Opće vjerovanje je bilo da je na nebesima. Zato odbacuje sve apokrifne (lažne, ne crkvene) spise. Tako će Koncil u Efez (431) potvrditi otu tezu i reći: “Tijelo Blažene Djevice Marije nije podložno bilo raspadljivosti groba: Bog ga je čudesno odnio – uzdigao – prenio na Nebesa u Raj”.
Crkva nema i ne posjeduje ostatke Marijina tijela ili odjeće ili predmeta koji bi, kao kod drugih svetaca, bili relikvije ili “moći”. I ovo je jedan lijepi i veliki dokaz i razlog za razmišljanje i učvršćivanje u vjeri.
Još jedan veliki razlog ovoj dogmi je i naše danas vjerovanje, zdušno štovanje i ispovijedanje vjere i naše današnje ponašanje kao dijela Crkve sa svojim biskupima i Pontifex-om.

Širokobrieška, Jeruzalemska, Nazaretska, uvijek i svuda naša Gospe, moli za nas!
fra Franjo Mabić
Lajkaj ovo:
Sviđa mi se Učitavanje...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.