2608 – Sveti ZEFIRIN, papa

Sveti ZEFIRIN, papa (199. – 217.)

Poslije smrti svetoga pape Viktora, izabran je za papu 199.godine rođeni Rimljanin Zefirin.
I njegovo vrijeme kao i njegova prethodnika, bilo je puno krivovjeraca. Tada su najaktualniji bili montanisti koji su učili, između ostaloga, odricanje od ženidbe i udaje. O njima je Papa imao pozitivan sud. Slao im je mirovna pisma kao izraz crkvenoga zajednistva. Osim njih, modalisti, pod vodstvom heretika Sabelija, rodom iz Libije, vidjeli su u Kristu samo oblik pojave ili modus jednog i jedinog Boga. Učili su da se Bog objavljuje katkad kao Otac, drugi puta kao Sin ili kao Duh Sveti. Nositelj tih ideja bio je nekakav Teodot, trgovac kozama, koji je došao u Rim oko 190.g.
Papa Viktor je Teodota izopćio iz Crkve.

Zefirinov pontifikat je odlikovao umjerenošću i razboritošću. Zato su neki bili nezadovoljni. Među njima isticao se svećenik Hipolit, učenik Sv. Ireneja Lionskoga. On je čak napao Papu, te ga optužio da je prihvatio krivovjerje. Papa je htio braniti istinu o Kristovu Božanstvu i naglasiti razliku između Oca i Sina i Duha Svetoga. To su počeci teologije o Presvetom Trojstvu. Od tada je prošlo još nekoliko stoljeca dok se nije točno definirala terminologija o Jedinstvu-Trojstvu Božjem.

2608 – Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy

Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy, poznata i kao Mariam (Mirjam) iz Abellina, palestinska redovnica, bosonoga karmelićanka, prozvana „liljanom Palestine“ i „glasnicom Duha Svetoga“, mističarka i stigmatičarka, rođena je 5. siječnja 1846. u palestinskom selu I’billinu (Abellinu) kod Nazareta (Galileja, danas sjeverni Izrael), kao Mariam (Mirjam) Baouardy, kći libanonskih roditelja, melkita, Giriesa Baouardyja i Mariam Chahine, trinaesto od četrnaestero njihove djece i jedina kći (svi njihovi sinovi umrli su ranom djetinjstvu). Krštena je u Melkitskoj katoličkoj crkvi (kršćani istočnog obreda), a dvije godine kasnije rodio se njezin mlađi brat Boulos. Ubrzo nakon toga, 1848, umrli su Marijini roditelji, a nju je usvojio očev brat, koji se nastanio u Aleksandriji (Egipat). Marijinog brata usvojila je neka obitelj iz Nazareta i ona ga nikada više nije vidjela. Kad je Marija navršila trinaest godina, stric ju je želio udati za brata svoje žene u Kairu, ali ona je to odbila. Nakon toga zaposlila se kao služavka i bila izložena poniženjima i nasilju jer nije željela prijeći na islam. Pobjegla je brodom u Bejrut (Libanon), a u svibnju 1863. zaposlila se kao kuharica kod jedne arapske obitelji u francuskom gradu Marseilleu. Počela je čeznuti za samostanskim životom pa je u svibnju 1865. ušla kao novakinja u samostan Sestara svetog Josipa (Le Capelette, Marseille). Gospodin ju je tada odlikovao svojim svetim ranama, a tamošnje sestre nisu je željele primiti u svoj red.