MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA, Spomendan
Mk 6, 17-29
Drukčije nije moglo ni biti niti svršiti. Imamo već u Starom zavjetu stalne sukobe kraljeva i proroka, i što više i snažnije odjekuje u javnosti Ivanova i Isusova riječ, to više je uzdrmana ona vladajuća vrhuška. Diktatori redovito odgovaraju političkom i represivnom mjerom i na Isusovu i na Ivanovu pojavu. Prastari je sukob u Izraelu između kralja i proroka, između moći i religije, između službe i istine, između čovjeka i Boga. Svako vrijeme ima svoje ‘kraljeve’, svako vrijeme i svoje ‘proroke’, pa ma kako bila različna tematika raspre, ipak je riječ o vječnome sukobu između Božjega zakona, prava i propisa i ljudske samovolje, tiranije.
Dok čitamo ovo o Ivanu i Herodu koji je u lice skresao Herodu da ne smije činiti preljuba, živjeti u rodoskvrnuću, na pamet nam pada prorok Ilija koji je isto tako rekao kralju Ahabu osamsto godina prije, da ne smije imati vinograda te da je prolio nevinu Nabotovu krv. I ondje je posrijedi žena, Izabela, bezbožna kraljica iz Fenicije. Moć i svemoć žene-majke-kraljice na prijestolju nerijetko kroz povijest bijaše fatalna po kralja, ali i po narod.
Tragika je moći da mora ubijati da se održi na vlasti, ali je smrt proroka razotkrivanje sve pokvarenosti vlasti. Ivan je i u svojoj vlastitoj smrti Preteča samoga Isusa. Njegova smrt samo najavljuje Isusovu u Jeruzalemu. Isus veli za Ivana kako on nije trstika koju vjetar savija ili lomi, nego stameni hrast, uspravan do kraja. Takav bijaše u navještaju, takav bijaše i u tamnici. Herod je zapravo u biti kukavica, slabić, seksualni manijak, čovjek bez volje i odlučnosti, čovjek koji rado Ivana sluša, ali mu to služi samo za uveseljavanje, a ne da bi se odlučio poći putem pravednosti. Prisjetimo se postupka kralja Davida nakon što mu je prorok Natan spočitnuo kako je preljubnik i ubojica. David se posuo prahom i pepelom, činio je pokoru, oplakivao svoj grijeh. Ovdje toga nema, ni u primisli. Herod živi u svojim umišljajima i iluzijama, on zapravo samo igra ulogu kralja, nije nikakav kralj, oko njega je sve privid života, igra, ples, pijančevanje i orgije.
Dok se pred njim mlada plesačica lišava svoje odjeće, istodobno se i on lišava svoje vlasti i moći, čak pod zakletvom: “Pola svoga kraljevstva dajem ti kao cijenu za taj uspjeli ples!” – Ali djevojka to ne će. Njoj to ionako pripada. Ona trijumfira nad slabićem, manijakom. Ona je za Heroda samo mamac, zamka, velika klopka u koju je nazovikralj upao, ona je sredstvo svoje pokvarene matere. Traži ni manje ni više nego Ivanovu glavu!
Bacimo pogled u neposrednu povijest. Zbog starijeg Heroda morao je Josip s Marijom i djetetom Isusom bježati u Egipat. Kad je njegov sin Herod Antipa učinio s Krstiteljem ono što je otac bio namijenio Isusu, povlači se Isus u Galileju, napušta Nazaret i odabire za mjesto djelovanja Kafarnaum. Ide upravo u prostor gdje Herod vlada. Kao da mu se želi svojom istinom suprotstaviti, nastaviti ondje gdje je Preteča stao. Istina je neuništiva. Čovjek može zaglaviti u tamnici, ali se istina ne dade ušutkati, zatajiti.
Ljudi od istine ne misle glavama moćnika. Oni u svojoj nemoći podižu glas protiv izdaje, kukavičluka, podlosti, pokvarenosti kojima silnici pretvaraju svoje žrtve u prašinu. Ono pak što su započeli ti velikani života, vjerodostojne osobe, nemoguće je ušutkati. Nisu to mogli Atenjani sa Sokratom, ni starozavjetni moćnici s prorocima. Nije uspio Herod s Ivanom, ni Pilat s Isusom. Ono što je od Boga, nemoguće je ubiti. Uskrsnut će kad-tad, u ovom ili onom obliku, živjeti i biti živo svjedočanstvo protiv jednog naskroz pokvarena svijeta. Jer Božja riječ je neuništiva.
Je li moguće da takav pošten čovjek, uspravan, kao stameni hrast, jasan u izričaju, moćan na riječi, pravičan i pravedan do kraja, padne kao žrtva dvorskih spletki? Isus je potresen zbog Pretečine smrti. Ivan, koji se usudio nastupiti spram nasilnika kao prorok snažan na riječi i neporočan u životu, mora umrijeti. To je kroz cijelu povijest sudbina onih kojima je istina važnija od interesa, neporočnost života od karijere, cjelovitost karaktera, značaja od ljudskih obzira.
Kako je Herod završio? Josip Flavije piše kako je ujesen god. 36., nekoliko mjeseci nakon što je uklonjen Pilat, započeo rat s Aretom, kraljem Petreje i rat sramotno izgubio. Ali što je za njega moć? Sve dolazi, prolazi, sve se gubi. Kralj je mrtav – živio kralj! Zastor se spušta. Zastor se diže. I pitamo se koliko će još ovaj svijet biti pozornica za uprizorenje takvih ‘vladara’?
Fra Tomislav Pervan
Svjedočanstva & Vjera 