25. NKG – ČETVRTAK – VEČERNJA MOLITVA

XXV. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
25. NKG – Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Bože, hvala ti na ovom danu.
Znam da još nisam postigao sve što očekuješ od mene, i ako me zbog toga obasipaš kapima rane jutarnje rose, moja je zahvalnost bezgranična.
Napokon sam spreman služiti Tebi na ponos.
Zaboravit ću sutrašnji dan sa svim njegovom patnjama i kušnjama i zaprekama, ljutnjama i razočaranjima. Prošlost je već san iz kojeg se više ne mogu prisjetiti nijedne riječi ni izbrisati nijedno nerazumno djelo.
No zato odlučujem: Neću dopustiti da sunce ovog dana zađe prije no što ispravim nepravdu ako sam je zbog svoje lakomislenosti kome nanio, i ništa danas neće biti važnije od toga

Mirnu i blagoslovljenu noć

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

Nevjerojatna priča i glas sv. Padra Pia

Padre Pio: ‘Naš je cilj upoznati Boga’ (Video)
Nevjerojatna priča i glas sv. Padra Pia koji se čuje “otvorenog srca” …

Signora Luisa imala je sina koji je bio časnik u mornarici njezinog britanskog veličanstva; svakodnevno je molio za obraćenje i spas svoga sina.

Jednog dana engleski je hodočasnik stigao u San Giovanni Rotondo. Sa sobom je nosio svežanj novina. Luisa ih je htjela pročitati. Pronašao je vijest o potonuću broda na kojem je bio njen sin. Otrčala je plačući Padre Piu.

Kapucin ju je utješio: „ Tko vam je rekao da je vaš sin mrtav? – I dao joj točnu adresu s imenom hotela, u kojem je mladi časnik, koji je izbjegao potonuće svog broda potopljenog u Atlantiku, čekao ukrcaj.

Luisa je odmah napisala i nakon nekoliko dana dobila je odgovor od svog sina.

Glas Padre Pija i njegov Sveti blagoslov

25. NKG – ČETVRTAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

XXV. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
25. NKG – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Godinama su u progonstvu bili stranci, ljudi bez domovine, i živjeli su s čežnjom da će se smjeti vratiti u Izrael. No svaki početak je težak.

Povratnici imaju drugačije potrebe od «starih Židova» koji nisu bili u progonstvu. Od njih dolazi argument: «Još nije došlo vrijeme za gradnju doma Gospodnjega.» U planu povratnika da izgrade Hram, oni vide pokušaj da se na neki način ukine Božji sud. Tome se suprotstavlja prorok Hagaj. Najnužnije je uspostaviti sveto središte oko kojega će se odvijati zajednički život, jer Bog ponovo želi uspostaviti svoje kraljevstvo. Zato je potrebno najprije sagraditi Hram kao vidljivi znak Božje prisutnosti. Hagaj se obraća predstavnicima svjetovne i vjerske vlasti, jer ako njih pridobije za Božju poruku, onda će i narod spremnije je prihvatiti. Duhovno je stanje naroda takvo da ga Bog ni ne zove svojim narodom već onako hladno: ovaj narod. Najprije im predbacuje što se ispričavaju govoreći da tobože još nije došlo vrijeme za obnovu hrama. Izraelci stanuju u dobro pokrivenim kućama, a Jahvin je dom razvaljen. Sa svojim Bogom postupaju kao da nije njihov Bog, a to se osvećuje njima samima: ne prati ih Božji blagoslov! Kako samo brzo podlegnemo napasti da nam sve drugo postane važnije: kuća, odjeća, hrana, osiguranje budućnosti. I onda «utonem u naslonjač i mislim “Bog”, premda nisam siguran na koga od nas dvojice mislim» Stoga ih Bog preko proroka Hagaja poziva da se pobrinu za cedrove daščice, kakvime je bio pokriven Salomonov hram, pa da dovrše dom Gospodnji i na taj način ugode i omile svome Bogu. To je upravo ono što Isus reće: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost… (Mt 6,33)

Središnja osoba današnjeg evanđelja je kralj Herod i njegov odnos prema Gospodinu. Uznemiruje ga sve što se događalo oko Isusa i u vezi s Isusom. Herod ne želi susresti Isusa oči u oči, kao sebi jednakoga, nego ga pokreće puka znatiželja jer ljudi o njemu mnogo toga govore, a on želi znati bi li mogao postati za nj opasan. Zašto bi se Isus morao upuštati u bilo što s takvim ljudima, koji nisu spremni za istinski susret? I mi smo tu pred tim istim pitanjem: Jesmo li spremni za istinski susret s Isusom u euharistiji, ili u Njegovoj Riječi…. ili…. Amen.

2409 – Gospa od Otkupljenja

Gospa, Otkupiteljica robova

Prvi jesenji marijanski blagdan posvećen je Gospi od Otkupljenja ili Otkupiteljici robova.
Jedan je od najvećih naravnih darova, što ih je Bog dao čovjeku, sloboda. O tome je čovječanstvo uvijek bilo duboko uvjereno. Sve socijalne revolucije imale su uvijek kao cilj slobodu, samo što su je i same nemilosrdno gazile, počinivši pri tom u nebo vapijuće zločine. Zato je i papa Ivan Pavao II. na svome putovanju u Meksiko glasnogovornike nasilne revolucije upozorio na umjerenost. Najveći je neprijatelj slobode čovjek sam jer: tko je začetnik ropstva, diktatura svih boja i ideologija, ako ne čovjek? Pa kako onda protumačiti tu proturječnost: da čovjek, boreći se s jedne strane za slobodu, s druge je strane sam ruši i gazi? – Tumačimo je čovjekovom sebičnošću, a pogotovo ako se ona pretvori u sustav. Sebičnost je najveći čovjekov neprijatelj jer je najveći neprijatelj njegove slobode.
Otkupitelj čovjeka – kako to lijepo izlaže i Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici – došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu. Neka to potvrde ovi evanđeoski tekstovi, dakako, ako ih ispravno i u punini shvatimo: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48)! Božja je savršenost i u njegovoj apsolutnoj neovisnosti i slobodi. Približavati se Božjoj savršenosti znači približavati se i pravoj slobodi.

Padre Pio i njegova smrt

Padre Pio i njegova smrt:

Posljednji trenuci ovozemaljskog života svetog fratra …
U ćeliji Padre Pia, neposredno prije njegove smrti, bilo je nekoliko fratra koji su pomagali njemu i nadređenom u samostanu s doktorom Salom i doktorom Giovannijem Sacaraleom.
Padre Pio sjedio je u naslonjaču, teško je disao i bio je vrlo blijed, a u desnoj je ruci držao svetu krunicu.
Prije nego što je izgubio osjetila, Padre Pio ponovio bi ” Isus Marija, Isus Marija “, ne slušajući što govoi liječnik. Zurio je u svemir. Kad se onesvijestio “dr. Scarale ga je nekoliko puta pokušao oživjeti, ali ništa. Vratio se u Očevu kuću nakon izvanrednog života u vjeri.

Padre Pio umro je u 2.30 sati 23. rujna 1968. u 81. godini u San Giovanni Rotondo, u samostanu kapucina, gdje je živio više od 50 godina svog mističnog života

Dvije su misterije povezane s njegovom smrću:
1) Prema mnogim svjedočanstvima, sveti je fratar znao za svoj sastanak sa smrću.
2) Čuvar samostana, liječnik Giuseppe Sala i neki fratri u vrijeme izviđanja na tijelu, nakon smrti, shvatili su da su njegove žile nestale na tijelu, bez ikakvog ožiljka (ovo je svjedočanstvo njegove svetosti)