
XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
32. NKG – TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
PROPOVIJED
Apostol Pavao piše u Prvoj poslanici Solunjanima, da bi želio, da oni ne budu u neznanju glede onih koji su usnuli, i da ne tuguju kao drugi koji nemaju nade. Tada nastavlja pokazujući im nadu i dovršenje u Isusu Kristu, uskrsnulome, koji će nanovo doći da i mi zauvijek živimo s Ocem.
Dani nakon Svih Svetih i Dušnog dana nukaju nas da razmislimo o smrti i prolaznosti. Ne ostajemo u žalosti nego molimo za umrle u vjerničkom povjerenju u Boga, da ih uzme u svoj nebeski mir i vodi ih gledanju njegove slave. Za nas žive na zemlji vrijedi poziv Gospodinove opomene, kako smo je čuli u Evanđelju: “Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa”, kada Gospodin dolazi.
Crkva se potpuno može usporediti s jednom djevicom koja čeka na dolazak zaručnika. Krist je nju zaručio, on joj je vjeran i obećaje joj vječno dovršenje u nebeskom kraljevstvu. Spremnost čekanja bit će izražena i ostvarena kroz stav vjere kao i djela ljubavi. Također i mi kao vjernici sudjelujemo u tom stavu očekivanja Crkve. Dovršenja još nema ali nam je obećano, i mi smijemo ići u radosti našim putom, da ispunimo našu životnu zadaću i činimo dobro koje nam je moguće.
Vratimo se još jednom čitanju iz Prve poslanice Solunjanima. Tu je rečena gotovo bitna izreka uskrsne nade koja nam je svima dana: “Ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime u slavu.” To obećanje je odlučujuće i treba nas ispuniti radošću i pouzdanjem. Nastavi čitati “32. NKG – PROPOVIJED – A”
Lajkaj ovo:
Sviđa mi se Učitavanje...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.