2511 – Sveta Katarina – običaji

sv-katarina-obicajiSveta Katarina – običaji

Blagdan Svete Katarine (25. studenoga) bio je po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima početak Adventa ili Došašća (Sveta Kate kokošica – misec dana do Božića, Sveta Katarina van, do Božića mesec dan), a i vrijeme je to kada se počinju pjevati božićne pjesme. U narodu se popularno naziva i sveta Kate. Od toga dana su zabranjene svadbe i veselja, a u pučkom kalendaru označava zadnji dan jeseni i početak zime (poznata je narodna uzrečica: Sveta Kata – snig na vrata, Sveta Kate – pari k’ ognju gnjate).

Blagdan svete Katarine, koji se slavi 25. studenoga, u tradicijskoj kulturi označava kraj jeseni i početak zime. To potvrđuje i dobro znana izreka: Sveta Kata, snijeg na vrata!

Sjeverozapadna Hrvatska

Kako ističe Tibor Martan, dipl. etnolog, blagdan svete Katarine – Katalenje, bio je izrazito “ženski blagdan”, tj. žene bi toga dana prekidale s radom oko svojih svakodnevnih poslova vezanih uz izradu, pranje i održavanje domaće pređe i odjeće. Toga dana nije se smjelo šivati, odnosno koristiti iglu, a naročito se izbjegavala uporaba preslice i kolovrata.

Posebno se pazilo da se kotač kolovrata slučajno ne pomakne pa se kolovrat znalo stavljati na mjesto za koje se vjerovalo da će to uspjeti osigurati. Najčešće se kolovrat stavljano na tavan tj. “naiže”. Prema vjerovanju, nepokretanjem kotača kolovrata iskazivala se osobita čast svetoj Katarini koja je bila mučena razapinjanjem na kotaču s oštricama. Brojne seljačke obitelji posjedovale su svete slike, kipe, svetice na kojima je svetica prikazana sa zlatnom krunom, palmom i drvenim kotačem koji vrlo nalikuje kotaču kolovrata.

Na blagdan sv. Katarine običavalo se za objed priređivati pečenog purana ili puricu. Tradicijski jelovnik je propisivao da se upravo na svetičin blagdan zakolje po prvi put ovogodišnji puran ili pura kako bi se isprobala kvaliteta mesa za nadolazeći božićni objed. Žene koje su nosile ime svetice nastojale su, uz purana, prirediti i kolače od dizanog tijesta poput “zdiganjki” i salenjaka kako bi mogle ponuditi čestitare koji bi im dolazili čestitati imendan pjevanjem prigodnih čestitarskih pjesama. Ukoliko je gazdarica procijenila da je puran preslab, tada se započelo sa “šopanjem”, odnosno nasilnim hranjenjem drugih jedinki. Purane se običavalo šopati kuhanim krumpirom, ali i orasima.

  • Oko blagdana sv. Katarine završavala bi i jesenska sezona vjenčanja koja je započela blagdanom Svih Svetih, a prestali bi i odlasci u “snoboke”, tj. prošnju – napomenuo je Tibor Martan. (Izvor)

Bosna i Hercegovina (Rama)

Sveta Kata (25. studeni) je blagdan kamen međaš, iza kojega prestaju veće obiteljske svečanosti, u prvom redu svadbe, da se prikupe sve sile, kako bi obitelj bila spremna za proslavu Božića. On unosi ozbiljniji ton u svagdašnji život. Odatle stara izreka: Sveta Kata zatvara vrata, ili: Sveta kata zaveziva!. Dakle, sveta Kata zabranjuje igranje, kolanje ili kolo, pjevanje, sijela, pirove i svako bučno veselje, jer narod shvaća adventsko vrijeme kao i korizmu. Sveta Kata je, prema tome, zadnji termin, zadnja nada djevojke, koja misli na udaju u jesensko doba, u ono vrijeme najpoželjnije za udaju, u koje se prije udavao velik broj djevojaka. Sveta Kate, rastavi me s majkom – govorile su nekoć djevojke u ramskom kraju.
Četiri dana iz sv. Kate stoji sv. Andrija (30. 11.) na braniku adventa. Zato je narod govorio: Sv. Kata zavezuje, sv. Jandre zabranjuje. Odatle potječe i nesimpatični nadimak ćelavi Andija, što ga daju svecu:
Sveta Kate, rastavi me s majkom,
Da ne čekam ćelavog Andrije!

Tako su djevojke nekoć kazivale u Banjalučici i u selima župe Uzdol i susjednom Prozoru.
Od sv. Kate treba dakle skupiti sve misli na duhovnu i materijalnu pripravu za Božić. Domaćin valja da se stara za obuću i odjeću kućne čeljadi, valja se brinuti za drva, vodi se briga o dovoljnoj zalihi brašna, pa se šalje žito u mlin. Iza sv. Kate počinju se krmad kalit, da se meso može osušiti, jer nema – govorilo se – Božića bez suhom mesa.

O sv. Katarini kao i o svim svecima postoje brojne legende. A legenda o svetoj Katarini Aleksandrijskoj, djevici i mučenici, kaže:

Sv. Katarina Aleksandrijska bila je lijepa i mudra djevica iz imućne kršćanske obitelji u koju se zaljubio Rimljanin Maksimin Daia kada je došao na vlast u Aleksandriji. Mlada kršćanka ga je najodlučnije odbila mudrim izgovorom, a on ju je stavio na kušnju tako što nju je suočio s pedesetoricom filozofa u namjeri da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. Govorničkom vještinom i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, Katarina je odbranila svoju vjeru i pridobila na svoju stranu mudrace. Maksimin ih je zbog toga dao pogubiti, a za nju ja dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. Legenda kaže da se kotač raspao kad su je postavljali na muke. Prestrašeni tim dogođajem mučenicu su odveli izvan Aleksandrije i odrubili joj glavu.
Prema toj legendi anđeli su tijelo Ss. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan sv. Katarine koji postoji još i danas.