Prema predaji, sv. Barbara rođena je koncem osamdesetih godina 3. stoljeća u Nikomediji u Maloj Aziji (današnjem Izmiru). U vrijeme kad je vladao car Maksimijan živio je bogat trgovac purpurom Dioskor (Dioscorus) koji je obožavao idole. Dioskor je imao mladu kćer Barbaru, za koju je sagradio visok jak toranj u koji ju je zatvorio da je nitko ne vidi jer je bila iznimne ljepote.
Dioskoru su dolazili mnogi knezovi koji su željeli isprositi Barbaru. Dioskor je otišao Barbari i rekao da će je joj doći prosac. Barbara je odbila prosca. Dioskor je otišao u grad, a nakon toga u daleku zemlju gdje je dugo boravio.
Kada je Barbara saznala za kršćanstvo pozvala je vjerskoga učitelja Valerijana prerušenoga u liječnika. Zavoljela je i prihvatila kršćanstvo. Pitala je majstora zašto nije napravio više prozora. Majstor joj je odgovorio da je tako zapovjedio njezin otac. Barbara je zapovjedila da se napravi još jedan prozor. Nastavi čitati “0412 – Sv. Barbara – Životopis”
Dan: 4. prosinca 2020.
0412 – Sv. Barbara – mučeništvo
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi sačuvano je pripovijedanje o mučeništvu sv. Barbare:
»Sv. Barbara je bila djevica i mučenica. Nju je otac poganin ti’ da se uda za poganina. Ona je bila kršćanka, ni se tila udat za poganina, a on ju je zatvori u tamnicu, u tvrđavu je zatvori. Ona se ni tila pokorit, nikako se ni tila udat za toga koga je on ti. I onda je sudi i otkini joj je glavu. Iz njega udri grom i njega ubi. To je isto jedna uspomena, to je ona crikvica kod nas.«
Hrvatska usmena versificirana legenda, iz Hlašćine kraj Zagreba, pripovijeda o divojci Barbari koja je šetajući govorila da se ona kralja ne bi bojala te bi od dragoga kamena crkvu izgradila. Kraljeve sluge su je uhvatili. Kralj ju je utamničio. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Barbara se u nebo prošetala:
Šetala se Barbara divojka
gore dole po širokom polju,
šetjuć mi je rečku govorila:
»Da bi mi se kralja ne bojati,
bi si dala cirkvu zazidati
cirkva bila b’ z dragoga kamena,
turen bil bi iz samoga zlata.
Svaki dan bi k maše došetala,
po talera na oltar metala,
po dva, po tri bogcem razdeljala.«
To začuli slugi i dvorjani,
povedali kralju i kraljici,
vulovili Barbaru divojku,
vergli su je vu tamnu tamnicu.
Nutre budi oko leto dana.
Zminulo je oko leto dana.
Išli gledat Barbare divojke;
nesu našli Barbare divojke,
neg su našli Barbarine kosti,
na kosti je bela golubica,
a nek mi je Barbarne srdašce,
i nek mi je Barbarna dušica,
Barbara se v nebo prošetala.
Krešimir MLAČ (sastavio), Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, Zagreb, Matica hrvatska,
1972, 116-117.
0412 – Sv. Barbara – narodni običaji
Sveta Barbara – narodni običaji
Po božićnim običajima, obredima, ophodima i divinacijama sv. Barbara prva je glasnica Božića. Od sv. Barbare do Božića je dvadeset jedan dan. Radost dolaska Božića ogleda se i u barbarinjskim pjesmama, poput sljedeće iz Mraclina
u Turopolju, u kojoj se pjeva o lijepoj sv. Barbari, i još je ljepšoj Mariji koja je Isusa rodila. Barbara je »zibala – tog maloga našega Isusa«:
Lijepa je sveta Barbara,
a još ljepša Marija,
koja je Isusa rodila.
Barbara ga je zibala.
Zibli ga, zibli, Barbara,
nek se ga zipka nazible,
nek se ga ljudi naglede,
tog maloga našega Isusa. Nastavi čitati “0412 – Sv. Barbara – narodni običaji”
0412 – Sv. Barbara – Molitve
U hrvatskoj tradiciji moli se sv. Barbaru da sačuva od nagle i nepripravne smrti:
Sveta djevice Barbaro!
Kada si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju,
onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć, biti oslobođeni od nagle
i nepripravne smrti.
Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje
te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijedi i Presvetim se Oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost. Nastavi čitati “0412 – Sv. Barbara – Molitve”
0412 – Sveti Ivan Damaščanski
Sveti Ivan Damaščanski (grč. Ἰωάννης Δαμασκήνος, lat. Iohannes Damascenus; Damask, oko 675./6. – Mar Saba, 4. prosinca 749.),
Veoma interesantan svetac. Bio je ministar financija, redovnik, teolog, pjesnik. On spada među starije osobe, doživio je 104 godine života. Nazvan je „Toma Akvinski” Istoka. Za Grke i Slavene bio je od davnine crkveni naučitelj. Rimokatolici su ga takvim priznali tek 1890. godine. Na Istoku je zaštitnik studenata teologije Nastavi čitati “0412 – Sveti Ivan Damaščanski”
0412 – Sveta Barbara
Sveta Barbara kršćanska je mučenica iz 3. stoljeća, koja je prema legendi bila zatočena u tornju, okrutno zlostavljana te joj je otac odrubio glavu.
Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Pri tom je, također, dobro imati na pameti ono što kaže Hans Hummeler, koji je napisao veliku knjigu o svecima, da vjera ima drugo vrednovanje nego razum. Vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila je svetu Barbaru među 14 velikih pomoćnika u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću. Nastavi čitati “0412 – Sveta Barbara”
01. DOŠ – MISNA ČITANJA – f
I. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK
01. DOŠ – Svagdan iili: Sv. Ivan Damaščanski, prezb. i crkveni naučitelj
MISNA ČITANJA
📖: Iz 29,17-24; Ps 27,1.4.13-14; Mt 9,27-31
Prvo čitanje: Iz 29, 17-24
U onaj dan oči će slijepih vidjeti.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin Bog: Neće li se naskoro Libanon u voćnjak pretvoriti, a voćnjak izroditi u šumu? I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti.
A siromasi će se opet radovati u Gospodinu, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu, jer neće više biti silnikâ, nestat će podsmjevačâ, istrijebit će se svi koji zlo snuju: oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. Zato ovako govori Gospodin, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: »Neće se odsad više stidjeti Jakov, i više mu neće lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.« Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati “01. DOŠ – MISNA ČITANJA – f”
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.