II. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
02. DOŠ – DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
PROPOVIJEDI
Danas riječi proroka Izaije nalaze mjesto i u ulomku Markova Evanđelja. Prorok ih viče sedam stoljeća prije samoga Kristova dolaska, a Ivan Krstitelj prije samoga Kristova krštenja: “Pripravite put Gospodinu i poravnite mu staze…” To smo na jedan način već imali čuti ovih dana u čitanjima tijekom tjedna. Gospodin dolazi dati nadu i utijehi svome stvorenju koje je stvorio i koje neće napustiti. Zato On od nas traži suradnju u spasenju i odgovor. (“Kako je lako svidjeti se Isusu i biti u njegovom srcu!? Ne treba ništa drugo, nego ljubiti ga i ne gledati u sebe bez opažanja svojih mana i grijeha.” Sv. MalaTerezija) No, ono što nam se danas posebno nameće jest onaj drugi dio kada Ivan najavljuje samoga Isusa kao veličinu kojoj on nije dostojan odriješiti remenje na obući, a obuća su bile obične sandale izrađene od komada daske, remenja od devine kože i od drvenih čavala što su pričvršćivali remenja uz dasku.
Ivan je, dakle, sebe držao toliko malenim i poniznim da se tako izrazio. To će mu Krist kasnije uzvratiti i nazvati ga čovjekom najvećim ikada rođenim od žene.
Vratimo se malo sandalama i njihovom značenju. Sandale su prigodna odjeća u toplim krajevima, a pogotovo u to vrijeme. Zemlja je polupustinjska i obiluje suncem, pijeskom, piješčanom prašinom i vjetrovima. Sandale i povoji oko glave kao zaštita od sunca i vijetra su nezaobilazi rekviziti ovoga podneblja. Mi to gledamo u filmovima i na televiziji sa radoznalošću, ali je to potreba kao sunčane naočale nama kada idemo na more ili čizme zimi u snijegu.
Znak odvezivanja obuće gospodaru kada se vraća sa puta i poslije toga umivanje prašinavih i umornih nogu je bio rezervirviran samo za robove ili pak, u najpozitivnijem smislu za velikoga prijatelja kome iskazujemo najveću počast i nepodijeljenu ljubav. Ova ljubav, odnosno, iskazivanje ljubavi je u biblijskim vremenima pripisivana mladencima kao znak nepodijeljene ljubavi… poslije kako sam ti odriješio sandale perem ti noge, a ti ćeš poslije meni.
Upravo Ivanove riječi kojima najavljuje Isusa kazuju da je Isus puno veći i jači od njega tako da mu on ne može biti ni rob da mu odriješi obuću, skine sandale i opere noge, a toliko je ponizan da ne može ga držati sebi ravnim da mu opere noge kao velikom prijatelju.
Ovaj čin nam pomaže razumijeti Veliki Četvratak i Posljednju Večeru kada Isus skida obuću jednom po jednom apostolu i pere im noge. Petar se buni, ali kada shvaća da je to čin beskajne ljubavi, odmah prihvaća i daje svoj komentar… ne samo noge, već i glavu… Znak najviše ljubavi, ali ovdje kod Ivana i znak velike poniznosti iz koje se rađa veliki čovjek, veliki prorok i veliki svetac Sveti Ivan Krstitelj. Svojom poniznošću postao je uzor milijunima kršćana u poniznosti i strogoći življenja, iako je bio Božji čovjek oštre riječi za svakoga i u svakoj prilici. Nije dopuštao ulagivanje na uštrb Božje riječi. Čovječe sagriješio si, svojim životom uvrijedio si Boga i bližnjega, te stoga za svoj grijeh trebaš ispaštati i trebaš se čim prije popraviti da izbjegneš Božju srdžbu. Sve je to izgovarao kao provjereni čovjek Božji i kao čovjek pokore i strogosti prema samome sebi. Znao je koja je cijena na koncu svega, no za tim nije mario, veće je gledao da ne iznevjeri Božji put kojim mu je ići i utirati stazu onome koji dolazi poslije njega. Sve je to činio u dubokoj životnoj poniznosti koju su svi prepoznavali i slušali njegovu riječ, hrleći k njemu da ih krsti da ih ne stigne srdžba Božja.
Lako je drugima mane pokazivati i prozivati druge ljude. Ništa lakše od toga. No, ako uđemo u taj način govora moramo se pitati dokle, jer će se naći netko koji će i nama uzvratiti možemo reći na isti način, pa što onda. Moraš biti dobro čist da bi nekoga laganim riječima i uglađenošću upozorio, a kamoli prozvao. No Ivan je bio besprijekorno čista, sveta i strogo pokorničkoga života u dubokoj poniznosti pa je mogao prozvati i prijatelja Heroda, Abrahamove potomke nazvati zmijskim leglima, a što znači izdajicama, prozvati carinike, vojnike, bogataše i sve ostale kazujući im koji je lijek za njihove mane i propuste. Iz poniznih usta su svi razumijeli i rado ga slušali, bez protivljenja.
U jednom je samostanu živio neki pobožni, kreposni i nadasve ponizni redovnik. Zato je đavao nasrtao na njega posebnom žestinom da ga navede na sve moguće grijehe: bludnost, srdžbu, neposlušnost, omalovažavanje i još tolike druge. Redovnik je uvijek izlazio pobjednik. Kada je đavao vidio da ga ne može pobijediti odluči promijeniti taktiku i ponašanje. Sjetio se onih riječi iz proroka Siraha (10,15) “početak je svakom grijehu oholost” i počne redovnika navoditi tako da oholo počne prezirati svoju braću držeći se mnogo većim i višim od ostalih, dapače još i časnijim. Uza sve to redovnik je jednako ostao iskren i duboko ponizan.
Na kraju je đavao probao i onu kako kaže Sveti Pavao (2Kor 11,14) “sotona se pretvara i u anđela svijetla kada mu to zatreba”. Ukazao se redovniku jednoga dana u njegovoj ćeliji u obliku anđela dok je molio, pa mu ljubazno i anđeoski progovori: ”Dragi brate, evo me šalje Gospodin da te u njegovo ime pozdravim jer ti si najbolji, najpobožniji i najkreposniji čovjek u ovoj redovničkoj kući…”
Redovnik nije dugo razmišljao: “Dobri Anđele! Ti si se zacijelo zabunio i tako udario na kriva vrata. Gdje bih ja griješnik bio dostojan da mi Gospodin pošalje svoga anđela. U ovom samostanu ima mnogo braće koji su dostojniji i daleko bolji od mene. Sigurno te je dragi Bog poslao jednome od njih. Stoga idi tom boljem u njegovu ćeliju. Ovdje si na pogrešnom mjestu.”
Nije uzaludna ona naša starokršćanska da se đavao ničega ne boji kao ponizna čovjeka, jer zna da ga je nemoguće nadvladati.
Jasno nam je da je ovo težak govor i da treba uložiti mnogo truda da ga razumijemo, a koliko treba truda uložiti pa u djelo, u svagdanji život provesti. Zato sa Ivanom Krstiteljem ravnajmo stazu u svome srcu i pripremajmo dolazak našemu Gospodinu. To ćemo najbolje učiniti ako ponizno zavirimo u svoje srce i u svoju dušu, te Bogu priznamo svoju griješnost i zamolimo ga da nas Njegov dolazak zateče budne i pripravne primiti ga – primiti Svoga Spasitelja.
Svijetlo nam dolazi, a …
… Ivan Krstitelj ga najavljuje i priprema.
fra Franjo Mabić
Svjedočanstva & Vjera 