II. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK
02. DOŠ – Svagdan ili: Sv. Damaz I., papa
USUDITI SE BITI DRUGAČIJI
U današnjem prvom čitanju proroka Izaije možemo čuti ove riječi: ‘Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.’ Po ovim riječima možemo uočiti kako se Bog živo zanima za čovjeka, koji se često svojim grijesima i propustima od Njega udaljuje. Vjerujem kako ste se i sami mnogo puta suočili s ovakvom situacijom. Božja blizina prije svega potiče čovjeka na obraćenje, ali i na bezuvjetno darivanje. Upravo je to smisao Božje logike koja nam u mnoštvo situacija ostaje neshvatljiva poput nekakvog teškog matematičkog zadatka.
Naime, Bog ne želi nama oduzeti život, već upravo nam ga darovati u obilju. To je ono pred čime često ostanemo začuđeni. Pa zar je uistinu moguće da Bog samnom ima toliko strpljenja, toliko ljubavi? Pitanja su ovo koja nas nužno upućuju na poslušnost; poslušnost našem nebeskom Ocu koji nas uči dobru i vodi na prave putove.
S kakvim se pouzdanjem prepuštam Božjem vodstvu? Mogu li s njegovim zapovijedima povezati sreću koja je «kao rijeka»?
U današnjem evanđelju Isus uspoređuje ljude s nestašnim dječacima kojima ništa nije po volji i ničim nisu zadovoljni. Isus upućuje na činjenicu kako je naraštaj ljudi Njegova vremena sklon kritiziranju Njegova nauka. Isus se suočava s tvrdoćom ljudskih srdaca koja je ponekad i Njega samoga ostavljala u čudu. Nakon mnoštva čuda nad prirodom i ljudima koja je činio, a koja su ukazivala na Njegovo poslanje, Isusu pridijevaju naziv ‘izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika’.
Naš je naraštaj sličan «ovome naraštaju», ako se pomirimo s ulogom promatrača; ako odluku kako ćemo oblikovati svoj život prepustimo slučaju, ili pravilima, ili pljesku ljudi oko nas; ako – grubo rečeno – postanemo komotni i bezvoljni malograđani koji ne prihvaćaju izazove svojega života, nego se u njemu ponašamo kao dokona «publika» na pozornici. To je «nestvarni život», smatra filozof religije Sören Kierkegaard. On piše: «Dogodilo se na pozornici jednoga kazališta da su zavjese počele gorjeti. Klaun je nastupio kako bi o tome obavijestio publiku, a ljudi su mislili da je to šala i pljeskali. On je ponovo izišao, a urnebes je bio još veći. Tako će, smatram, i svijet propasti uz sveopće klicanje šaljivih glava koje vjeruju da je sve igra.» Moramo se usuditi biti drugačiji od distancirane publike, ili od publike koja konzumira ono što se preda nju stavi. Isusove riječi upućene su nama, jer o nama se radi, o svakom pojedinom od nas, o našemu životu koji nije vic i nije igra. Radi se o našoj odluci i našoj odgovornosti, o tome da prihvatimo život i da ga ispunimo.
Okrijepljeni snagom današnje Božje riječi, posvjedočimo danas vrijednost prijateljevanja s Bogom, našim nebeskim Ocem koji nam pomaže u svakoj našoj nevolji i nikada nas ne napušta!
Amen.
Svjedočanstva & Vjera 