1212 – Gospa od Guadalupe

Gospa od Guadalupe

Originalna tilma sv. Ivana Diega. Visi iznad oltara u Bazilici Svete Marije Guadalupske u Ciudad de Mexicu. Zaštićena pancirnim staklom.
Naša Gospa od Guadalupe (španj.: Nuestra Señora de Guadalupe) – naziv je Djevice Marije kao dio marijanske pobožnosti podrijetlom iz Meksika. Od milja je zovu i Virgen Morena (Tamnoputa Djevica). Guadalupe – Cuatlaxupeh na jeziku Nahuatl znači: «Ona koja satire glavu zmiji». Blagdan Gospe od Guadalupe u katoličkom kalendaru slavi se 12. prosinca.
Zaštitnica je Mexico Cityja (proglašena 1737.), građana grada Ponce, Puerto Rico (1757.), Nove Španjolske (1746.) (Vatikan potvrđuje taj naslov 1754. preko pape Benedikta XIV), Meksika (1895.), Latinske Amerike (papa Pio X.), Peruanskih studenata (papa Pio XII. 1951.), Kraljica Meksika i Carica obiju Amerika (papa Ivan Pavao II. 2000.) Nastavi čitati “1212 – Gospa od Guadalupe”

1208 – Sv. Ivana Franciska de Chantal

Sveta Ivana Franciska de Chantal

Sveta Ivana Franciska rodila se u Dijonu 28. siječnja 1572. Otac joj Benignus Frèmyot bijaše predsjednik Burgundskog parlamenta. Bio je to čovjek potpun katolik, vjeran kralju, zbog svojih je načela mnogo pretrpio, čak i to da su mu opljačkali kuću i imanje. Majku je jedva i poznavala jer joj je umrla vrlo rano. Djetinjstvo je provela pod nesretnom zvijezdom strašnih hugenotskih ratova. Vjerni otac vodio je svoje troje djece i preko ruševina i opustošenih crkava i samostana euharistijskom Spasitelju. U takvim prilikama Ivana Franciska dozrela je ranije nego njezine drugarice.
Imala je prilike da se dobro uda za nekog kalvina, dakle inovjerca. Nije pristala, već je izjavila: »Radije život u tamnici nego u kući krivovjerca.« Takva bi izjava danas zvučala malo preoštro i neekumenski, ali u ono doba bila je sasma normalna u ustima pravovjernih katolika. No još i danas mješoviti brakovi nisu nikako neko idealno rješenje. Zato je bolje da se katolici samo među sobom žene i udaju.Franciska se napokon udala za baruna de Chantala, katolika i čovjeka bez prijekora. Bila je dobra žena i majka, vrijedna domaćica, ali je uvijek našla vremena da zadovolji i svojim duhovnim potrebama koje su bivale sve veće. Rodila je šestero djece, od kojih je dvoje rano umrlo. Ostale je lijepo odgojila. Nije bilo dana a da nije skupa s njima pribivala sv. misi, i da nije učinila koje dobro djelo siromasima i bolesnicima. Jedanput je obećala da neće nikoga odbiti tko je zamoli milostinju i to je savjesno ispunjavala.Nebo njezine sreće izgledalo je vedro i bez oblaka. Kad je rodila najmlađe dijete, dođe joj vijest koja joj je ranila srce. Njezin je muž nesretnim slučajem poginuo u lovu. Ostala je udovica, a bilo joj je tek 29 godina. Tada je učinila zavjet da se više neće udavati.U to vrijeme upoznala je svetog ženevskog biskupa Franju Saleškoga i izabrala ga za ispovjednika. On joj je postao prosvijetljeni i od Boga poslani duhovni vođa. Svetac se već dulje vremena bavio mišlju osnivanja reda od Marijina pohođenja, koji ne bi živio u klauzuri da bi se lakše mogao baviti službom bolesnima, siromašnima i utamničenima. U Franciski je našao dušu koja bi mogla poslužiti njegovim planovima. I zbilja, na blagdan Presvetog Trojstva god. 1610. Franciska je s još dvjema damama iz Annecyja stavila na sebe redovničku koprenu. Sada je smogla snage da velikodušno oprosti ubojici svoga muža čijem je djetetu dapače postala kuma na krštenju. Budući da red bez klauzure kao prevelika novost nije bio usvojen, Sveti Franjo Saleški je morao sestrama od pohođenja uvesti strogu klauzuru, a mjesto da dvore bolesnike, preuzele su odgoj ženske mladeži. Ipak je nutarnja linija novog rada bio duh blagosti te namjesto vanjske stroge pokore krotkost i poniznost sveca. Kao najljepši cvijet u Redu od pohođenja procvast će kasnije sv. Margareta Alacoque, kojoj će Gospodin povjeriti tajne svoga Srca i kojom će se poslužiti za uvođenje u Crkvu blagdana Srca Isusova.Nekoć brižna majka i žena postala je sada Franciska odlična poglavarica i duhovna majka svojim kćerima. S dubokim mističnim životom znala je združiti rad za dobro bližnjega. Od njezinih pisanih djela glasovita su njezina pisma koja je upravljala Sv. Franji Saleškom. Dočekala je sreću da se njezin red brzo proširio te je u godini svetičine smrti bilo već 82 samostana Od pohođenja. Svetom ju je proglasio god. 1767. papa Klement XIII.
Sestre Pohoda Marijina djeluju u Hrvatskoj već više od 60 godina. U Zagreb su došle 1. rujna 1947. na poziv biskupa Josipa Lacha i preuzele brigu za Dom Božje providnosti i za kapelu Corpus Domini (Mošćenička ulica, Trešnjevka). U tom domu osnovale su svoj samostan koji je potvrđen 24. svibnja 1949. U samostanu, koji je uz kapelu, žive svoju karizmu kontemplativnim životom, onako kako su to zamislili njihovi utemeljitelji, sveti Franjo Saleški i sveta Ivana Franciska de Chantal. Red Sestara pohoda Marijina i danas je omiljen i uspješan u svijetu, sa 161 samostanom u 33 zemlje.

Štuje se kao zaštitnica od želučanih bolesti i paralize.

Moj Sin se vraća živ među vas

Evo zaista lijepe Gospine poruke (02. srpnja 2016.) iz Međugorja koju danas vrijedi pročitati:

“Draga djeco, Moja stvarna živuća prisutnost među vama treba vas učiniti sretnima jer to je velika ljubav moga Sina.

On me šalje među vas da vam majčinskom ljubavlju udijelim sigurnost; da shvatite da bol i radost, patnja i ljubav čine da vaša duša intenzivno živi; da vas iznova pozovem da slavite Srce Isusovo, srce vjere, Euharistiju.

Moj Sin iz dana u dan u vjekove živ se vraća među vas, vama se vraća, a nije vas nikad ni ostavio. Kada se jedno od vas moje djece vrati k njemu, moje majčinsko srce zaigra od sreće. Zato, djeco moja, vratite se Euharistiji, momu Sinu.

Put k momu Sinu je težak, pun odricanja, ali na kraju je uvijek svjetlo. Ja razumijem vaše boli i patnje, i majčinskom ljubavlju brišem vam suze. Nastavi čitati “Moj Sin se vraća živ među vas”

1212 – Molitva Gospi Guadalupskoj

Molitva Gospi Guadalupskoj

O, Bezgrešna Djevice,
Majko pravoga Boga i Majko Crkve!
Ti, koja s ovog mjesta
pokazuješ tvoju milost i susosjećanje
sa svima koji mole tvoju zaštitu;
poslušaj molitve koje ti upravljamo
sa sinovskim povjerenjem,
i prikaži ih tvom Sinu Isusu,
jedinom Spasitelju našem.

Majko milosrđa,
Učiteljice trpljenja,
skrivenog i tihog,
Tebi, koja izlaziš u susret
nama grešnicima,
posvećujemo ti danas
svo nase biće, svu našu ljubav.
Posvećujemo ti takodjer nas život,
naše poslove,
naša veselja,
naše bolesti i naše boli. Nastavi čitati “1212 – Molitva Gospi Guadalupskoj”

%d blogeri kao ovaj: