Nije li gorjelo srce u nama!?

Nije li gorjelo srce u nama!?

Kako je lijepo živjeti s ljudima čije srce gori! ”Zapaljeni” ljudi imaju ideje, želje, planove, snagu da ostvare ono što sanjaju u svom životu.
Oni imaju tople oči i sućutno srce za nevolju koju vide i kojoj žele pružiti nešto od topline svoga srca.
Po njima svijet i danas može biti lijepo mjesto, toplo gnijezdo u kojem i mladi ptići ljudskog roda mogu sigurno rasti i učiti letjeti. Kako do zapaljenog srca doći danas? Čini mi se da se Isus od dana svoga uskrsnuća nije promijenio, ali bismo mi mogli od dvojice učenika štogod naučiti. Bili su umorni od razočaranja, tužni, sami.
A onda im se pridružio čovjek.
Čovjek. Običan, nepoznat, stran.
Bio je pun života, pun pitanja, ali i odgovora.
Njegov je život zapalio srca tužnih i razočaranih učenika koji nisu više znali što bi počeli sa svojim životom.
Kako je dobro što i danas Isus želi doći do onih koji ga trebaju, pa im postavlja životna pitanja, a srca užiže mudrošću koja ulazi u dušu skoro neprimjetno.
Kako je dobro što i danas u Crkvi ima onih koje On poziva da to svoje zapaljeno srce slijede cijelim životom, da mu se prepuste da ih ono vodi.
A srce, od Uskrsloga zapaljeno, vraća se uvijek iznova braći koja su tužna i zaplašena, nosi im svjetlo i radost koju je u susretu sa Uskrslim upilo u sebe.
Uskrsli se od dana uskrsnuća nije promijenio. Jednako dolazi, nudi svoja pitanja, odgovore, svoju prisutnost.
A umornih i razočaranih nije ništa manje nego u Njegovo vrijeme.
Plamen Isusove ljubavi čezne da zapali srca, da od njih učini luči koje će svijetliti braći i sestrama.
Vrijeme je da otvorimo oči srca, da ga prepoznamo dok s nama lomi kruh našeg svagdanjeg života i da svoja srca prepustimo plamenu njegove ljubavi.
Kako je lijepo živjeti s onima čije srce gori!
Osjećam li u sebi toplinu i milinu Njegove Riječi i želju da ga donesem drugima?
Vjerujem da i danas Isus dolazi i zove.
Kako mu ja mogu odgovoriti?