IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
04. DOŠ – ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
PROPOVIJEDI
Pred samim smo Božićem. Sveta Crkva nam danas stavlja na razmatranje onaj Marijin veliki korak kada kaže: “Evo službenice Gospodnje i neka mi bude po riječi Tvojoj” (Lk 1,37). Ovdje ne možemo, a ne zapaziti riječ službenica koja ima višestruko značenje, od kojih je ono prvo puno poniznosti, podložnosti i posvećenosti određenoj osobi ili činu. Sam Isus će kasnije isključiti ovu riječ i pojam za svoje apostole jer će ih nazvati prijateljima. Također u psalmima nalazimo ovu riječ za molitelje koji žele do kraja izvršiti zapovijedi Gospodnje.
Blažena Djevica je zacijelo u ovome jer želi do kraja vjerovati Gospodinu i posvetiti se njegovoj Riječi. No, ovu riječ nalazimo i uz imena Abrahama, Mojsija, Jozue, Davida i proroka. Nalazimo je uz osobe što su ispunile velike zadatke u povijesti spasenja, stoga je i Marija svjesna da mora ispuniti jednu veliku zadaću u povijesti spasenja ljudskoga roda. Zadaća joj nije jasna, ali je spremno i odlučno prihvaća ne čekajući odluke od drugih. Da je kojim slučajem trbala se savjetovati sa roditeljima ili budućim ukućanima, rodbinom ili vršnjakinjama, nikada ovu odluku ne bi donijela, jer bi joj to svojim “dobrim i iskrenim” savjetima onemogućili drugi. Ona u poniznosti i potpunoj podložnosti Gospodinu Bogu prihvaća ovu zadaću, uostalom kako će i kasnije za Isusova javnoga djelovanja prihvatiti sve ono što on bude tražio, i još će spremno nadodati da učine sve što im kaže.
A da je uistinu službenica potvrđuje to i svojim spremnim i neodgađajućim odlaskom služiti u gorje ostarjeloj Elizabeti.
Međutim, na vratima Božića što nama danas, meni i tebi, kaže ova Marijina spremnost i poruka današnjih čitanja, nedjelje i ove svete mise? Veoma je lako razviti teoriju, pozvati se na Marijinu spremnost i tako proslijediti, ali se ostaje u riziku da se promaši i današnja poruka i predika. Ovoj teoriji treba u naše vrijeme dati dušu, dati stvarnost, pretočiti je u svagdašnji naš život. Ako ovu teoriju ne potvrdimo, po Marijinom uzoru, dobrim djelom i djelima onda nam ostaje sve bez adrese i jednostavno rečeno bezimeno. Zato nam treba Marijin zagovor i Božja pomoć uz mnogo našega truda i dobre volje, koju tako rado ispovijedamo i propovijedamo, ali moramo biti budni i paziti da i tu ne prijeđemo granicu, da nam se ne dogodi kao željenome princu u slijedećem primjeru P.Righetta, koji je usput, budi rečeno, parafraza primjera o svetom Nikoli i Kasijanu.
Neki je daleki kralj trebao jednoga novoga princa i dao je oglas da će se izabrati novi princ od onih koji pristignu u kraljevu palaču sutra u podne. Naravno pristiglo ih je mnogo. Kada su ispitali sve kandidate i pregledali ih odlučili su se za dvojicu koji su imali sve tražene odlike. Kralj je odlučio da je princ onaj koji prvi stigne u daleki, ali i najmanji grad njegova kraljevstva.
Trebalo je mnogo dana ići do imenovanoga grada. Hod je započeo. Jedan je započeo tako oštro da je ostavio drugoga daleko. Idući putem razbojnici su nekoga čovjeka opljačkali i premlatili, bacivši ga u jarak. Ugledavši to prvi, nastavio je svoj put da ne gubi vrijeme. Drugi je, međutim, pomogao izranjenome, uzeo ga na ramena predao ga liječniku najbližega mjesta i nastavio put.
Nekoliko kilometara dalje dijete se izgubilo u šumi. Prvoga nije zanimalo, samo je nastavio hod. Drugi je izgubio cijeli dan dok mu je našao roditelje i predao dijete. Gotovo je više bilo nemoguće nadati se da će stići prvi u ugovoreni grad.
Prvi je stigao i slavio novi naslov princa. Stigao je i kralj da proglasi svoga novoga princa. Započeo je svoju besjedu: “Prolazeći ovamo gradonačelnik jednoga grada me zaustavio i pohvalio mi se da ga je nedan neznanac spasio i učinio toliko dobra za njega. Zatim su su se pojavili i neki roditelji tražeći od mene da nagradim jednoga neznanca što im je pronašao dijete izgubljeno, a zatim pronašao i njih. Koji je od vas dvojice ovo učinio:”
Ovaj drugi je vidio da je otkriven i diže ruku. Tada mu prilazi kralj i svečanim glasom ga proglašava pobjednikom i princom. Utrka nije važna, mnogo je važnije ovo drugo. Tada kralj zaključi da je pokazao odlike veće i jače od ijednoga princa, a to je pomoći i služiti čovjeku prije svake druge stvari.
Prosvijedovao je onaj što je prvi stigao u utrci, ali je odgovor bio, ako si u tome prvi nisi u ono što je važnije – u ljudskosti, a to sve znači da si zadnji, jer si propustio i zanemario stvari mnogo važnije. Tražio si čast i vlast, a ne dobro čovjeka.
Uistinu primjer poučan i lijep za današnje razmišljanje. Marija je spremno prihvatila upravo ulogu službenice i pobijedila utrku, tako da je postala Kraljicom Neba i Zemlje, upravo zato jer je u poniznosti žrtvovala svoj život za Boga i brata čovjeka. Ovo bi trebala biti poruka danas svima nama da ne možemo ispovjedati našu vjeru bez dobrih djela za koja imamo milijune prigoda da ih učinimo svaki dan, ali nažalost milijune prigoda da ih preskočimo, propustimo i ne učinimo. Stoga budimo kršćani koji će svoje kršćanstvo i ispovijedanje vjere pokazivati i potvrđivati djelima svojih ruku i svoga uma. Sve ovo činimo u poniznosti zagovorom Blažene Djevice i pomoću Gospodina Boga. Onda će naši koraci odisati blagoslovom, poniznošću i na koncu, ne manje važnim, osobnim zadovoljstvom što smo uspjeli sve ovo potvrditi. Ovo se događa samo onima koji hoće i koji izvršavaju glas što ga čuju u svojoj duši, svojoj Crkvi, svojoj obitelji, u svome zvanju, u svome svagdašnjem djelovanju. Poteškoća ima i biti će ih. Boriti se mora. Uspijeva samo onaj koji zatraži pomoć od Boga i koji daje sve od sebe. Malo nam tu drugi može pomoći ili odnemoći.
“Nisam još u životu uspio naći čovjeka koji mi je u životu napravio toliko poteškoća, koliko sam ih ja pripravio samome sebi”. L. Moody
Neka poteškoća. Recimo sa R. Tagoreom: “Bože, ne molim te da me oslobodiš poteškoća (nisi oslobodio ni svoga Sina), nego te molim da budeš u poteškoćama sa mnom, da ih mognem savladati.
Bože, budi s nama da mognemo ostati ponizni u Tvojoj službi i odgovoriti zavjetu kojega smo preuzeli Svetim Krštenjem.
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
Marija i Elizabeta nas danas ostavljaju pred našim vlastitim pitanjima vjere. Jesi li Bogu poslušan? Jesi li spreman na izvršavanje njegovih zapovijedi? Želiš li Bogu služiti u istini i potpuno se prepustiti njegovu nahođenju? Svatko se od nas može prepoznati u ovim pitanjima. Zapravo, mogu odgovoriti i ustvrditi kako nam svima treba poslušnosti. Nikada nismo dovoljno poslušni. Uvijek želimo stvar
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.