Ali kao kršćani katolici nećemo vraćati zla zlim nego vapijemo s Kristom na križu: »Oče, oprosti im, jer ne znadu što čine.« (Lk 23)
Na pogled tolikih zala što nas biše, hoćemo li da klonemo, braćo? Hoćemo li skrstiti ruke? Hoćemo li se prestrašiti i pustiti, da neprijatelj hara i pustoši mirno među neumrlim dušama?
Kad su poganski narodi navalili na kralja Jozafata, upre ovaj oči svoje k Bogu govoreći: »Gospode Bože otaca naših, Ti si Bog na nebu i gospodariš svima kraljevstvima naroda. U ruci je Tvojoj snaga i moć, niti ima, koji bi ti se mogao oprijeti« (2 Ljet 20, 6). I gledajući golemo mnoštvo protivnika zavapi: »U nas nema toliko snage, da se možemo oprijeti tolikom mnoštvu, što je navalilo na nas. Ali jer još ne znamo što nam je činiti, to nam samo preostaje, da upravimo oči svoje k Tebi.« (2 Ljet 20, 12) I nisu ih uzalud upravili. Sjajna pobjeda koju su izvojštili pokazala je i dokazala, da se »nitko nije ufao u Gospoda i bio posramljen« (Sir 2, 11).
Cijelu propovijed pročitajte klikom na link
Propovijed nadbiskupa Stepinca u zagrebačkoj katedrali na Staru godinu 1935.
Svjedočanstva & Vjera 