3112 – VRATA SRCA

VRATA SRCAVRATA SRCA
Čudim se: Zašto si, kad sam Ti otključala vrata svog srca, skinuo vrata?
Čudim se: Zašto si u središtu iskopao zdenac dubok?
Čudim se: Zašto si intimu moju, koju sam za Te čuvala, vjetrometini izložio, pa sad prolaznici i namjernici dolaze, piju, utažuju žeđ i odlaze, pa ponovno navraćaju.
Čudim se: Zar ti nije hladno u meni bez vrata, zar ne mariš što se moramo skrivati u najtajnije kutke da nas ne vide, da sami budemo.
Čudim se svemu što mi činiš. A ne htjedoh Ti pitanja postavljati, tek vrata mi trebaju…
A Ti govoriš: JA SAM VRATA…
Ne boj se, jer ja sam s tobom, ne boj se, jer ja sam tvoja Vrata.
Svi ovi kroz mene ulaze i izlaze, ne plaši se vjetra, ja bdijem nad tobom…!
Ne boj se!
Ne bojim se više, vjerujem Ti!
Samo Te molim, nikad me ne napuštaj.

A prolaznike i namjernike ionako ne biram ja, već Ti.

Ostajem u dubokom klanjanju, zahvalnosti i čuđenju: Ti si moja vrata!

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: