Sveta Marguerite Bourgeoys
Častimo uspomenu francuske i kanadske redovnice, te ujedno utemeljiteljice Kongregacije Naše Gospe. U Troyesu (Champagne), biva rođena 17. travnja 1620. godine i to kao šesto od dvanaestero djece roditelja – svjećara i kovača novca, Abrahama, te supruge Guillemette Garnier. Ostajući rano bez roditelja, vodi usrdnu brigu za mlađu braću i sestre.
Zanimljivo je kako za vrijeme procesije u čast Gospe od Krunice, 1640. godine, osjeća potrebu kako bi trebala svoj život potpuno posvetiti dragom Bogu, te ujedno za uzor uzeti Blaženu Djevicu Mariju. Taj poziv je čak smatrala da bi bolje mogla obavljati izvan samostana, negoli unutar njega, te se tako u Troyesu pridružila svjetovnoj bratovštini… bratovštini posvećenoj odgoju, kao i podučavanju siromašnih djevojki.
Tada guverner, te ujedno i osnivač Montréala (Kanada), Paul de Chomedey de Maisonneuve, traži po Francuskoj (1652.) učiteljice vlastite kanadske kolonije, te ujedno poziva i našu dragu sveticu Margueritu za učiteljicu i vjeroučiteljicu. S obzirom da ju redovnice uršulinke, kao i klarise nisu htjele primiti u svoj red, odazvala se pozivu guvernera, te tako 1653. godine otplovila u Kanadu.
Godine 1657., započinje gradnjom kapele u čast Naše Gospe od dobre pomoći, koja je bila ujedno i prva stalna crkva u Montréalu. Prvu školu 1658. godine otvara u jednoj staji, te ujedno osniva Kongregaciju Naše Gospe. 1659. godine se vraća u Francusku, te sa sobom vodi još četiri učiteljice… dok 1670. godine dovodi šest učiteljica i to uz podršku francuskog kralja Louisa XIV. Te žene, prvim sestrama družbe Naše Gospe postaju i to s našom sv. Marguerite kao poglavaricom.
Zajedno su pomagale ljudima u koloniji i to kako bi preživjeli razne nevolje, kao i oskudicu hrane. Čak su stručnu školu otvorile, kako bi podučavale djevojke raznim domaćinskim potrebama, kao vođenju kućanstva, te upravljanju farmom.
Dok su imali gotovo osamnaest sestara unutar Kongregacije, sedam ih je bilo Kanađanki. Djelovale su i u Québecu, te među Indijancima… otvarajući nove misije i škole. Čak su dvije Indijanke primljene u družbi, s obzirom da je Marguerite uvijek nailazila na razumijevanje crkvenih poglavara koju su joj htjeli pretvoriti u samostan.
Svoje vodstvo, Marguerite će 1693. godine, prepustiti nasljednici Marie Barbier – prvoj pridruženoj Kanađanki Tek 1698. godine Pravila reda bivaju od strane Crkve odobrena, dok će naša svetica svoje posljednje godine života provesti moleći i pišući autobiografiju.
Jedna mlada sestra njenog samostana, posljednjeg dana 1699. godine, biva na umoru, no Marguerite je tad zamolila Gospodina da nju uzme umjesto umiruće djevojke. Jutra, 1. siječnja 1700. godine sestra se potpuno oporavila, dok je Marguerite počela tresti groznica.
Dvanaest dana je patila, te je umrla na današnji dan 1700. godine u Montréalu. Uz mnoga čudesa na njen zagovor, njene relikvije se čuvaju u kapeli Naše Gospe od dobre pomoći. I dok će ju 1950. godine blaženom proglasiti papa Pio XII., svetom će ju 1982. godine proglasiti papa Ivan Pavao II. i to kao prvu kanoniziranu kanadsku sveticu.
Svjedočanstva & Vjera 