3001 – Sveta Martina

Sveta Martina Rimska
Martina je živjela i umrla u 3. stoljeću u Rimu. Sigurnih povijesnih podataka iz njezinoga života nemamo, a štovanje te svetice seže u 7. stoljeće.
Legenda je upamtila da je Martina umrla mučenički svjedočeći za vjeru. Martina je navodno bila kći jednog rimskoga konzula. Neka legenda drži da je njezin otac tri puta obnašao službu rimskog prefekta. Jedna druga legenda drži da je njezina mati bila đakonisa. Đakonise su u ranokršćanskim zajednicama bile djevojke ili žene posvećene dobrotvornom radu. Njegovale su bolesnike, ali su i pripremale žensku čeljad u vrijeme katekumenata.
U 4. stoljeću su još postojale zajednice đakonisa kojima su crkveni sabori određivali pravila. U VI. stoljeću je služba đakonisa dokinuta zbog zloporaba. U Evangeličkoj crkvi postoje i danas đakonise, koje su prošle posebnu naobrazbu za karitativni rad i vjeronauk. Od XIX. stoljeća evangeličkeđakonise su udružene u zajednice koje djeluju u 200 kuća, a imaju oko 60 000 članica. Nakon smrti svojih roditelja Martina je rasprodala svoju baštinu i sve podijelila siromašnima, a onda je i sama stupila u redove đakonisa. Priča se da je bila iznimno lijepa djevojka. Kad je car Aleksandar Sever zaprosio njezinu ruku, odbila ga je iz ljubavi prema Isusu.

03. NKG – MISNA ČITANJA – g (I)

III. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
03. NKG – Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: Heb 11,1-2.8-19; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Mk 4,35-41

Prvo čitanje: Heb 11, 1-2.8-19
Iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo!
Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.
Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! — uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti.
Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.