Sveta BRIGITA IRSKA, redovnica (V.st.)–
Rođena je oko 453.g. u Kildari u blizini Dublina u Irskoj. Bila je utemeljiteljica i opatica jednoga od prvih irskih samostana, nedaleko mjesta Kildare, kao i nastaviteljica djela evangelizacije sto ga je bio započeo biskup sveti Patrik. Njen legendarni lik tvori neku vrstu poveznice između poganskoga keltskoga svijeta i kršćanstva u samim njegovim počecima.
Ovu se sveticu nikako NE SMIJE pomiješati s njenom slavnom imenjakinjom, svetom Brigitom Švedskom, čiji blagdan slavimo 23. srpnja.
U vrijeme smrti svetoga Patrika, navodno imala je samo šest godina, pa se, prema običajima onoga vremena, već u njeznoj dobi bila posvetila Gospodinu.
Nakon što joj se otac preobratio na kršćanstvo, sagradila je oko 470. godine, uz biskupovu dozvolu pod jednim hrastom u Kildareu svoju prvu kapelicu. Uskoro su joj se pridružile i druge djevojke, pa je osnovala ženski samostan, a kasnije i muški. Mnoštvo vjernika hrlilo je do njezina prebivališta, a pozivali su ju i u druge krajeve, tako da je proputovala cijelu Irsku i osnovala brojne samostane diljem “smaragdnog otoka”. Nastavila je djelo evangelizacije što ga je bio započeo biskup sveti Patrik. Njezin legendarni lik tvori neku vrstu poveznice između poganskoga keltskoga svijeta i kršćanstva u samim njegovim počecima.Njezin je životopis pun legendi, čudesa i nadnaravnih Božjih darova, pa je teško razlikovati istinu od pučke pobožnosti. Zna se da je živjela kao djevica i da je rado služila sirotinji. Oko sebe je sakupljala druge djevice, te su živjele zajedno poput redovničke obitelji. Ljudi su se okupljali oko njihove nastambe, da bi postali dionici niz duhovnih darova. Vjernici su bili uvjereni u Brigitinu svetost i njezinu blizinu Bogu, pa su je molili da obilazi i druge irske krajeve, kako bi milost Božja doprla do sto većeg broja ljudi.
Bila je, dakle, nadstojnica muškoga i ženskoga samostana u Kildari. U keltskoj je Crkvi, naime, bilo posve uobičajeno da jedna iznimna žena upravlja objema granama nekog samostana. Prema nekim drevnim životopisima, Brigita je izvršila znatan utjecaj na život mjesnih keltskih crkava, koje su se bile vratile drevnim poganskim plemenskim strukturama, te su se našle gotovo odijeljene od rimskoga crkvenoga života.
Ako su se u latinskome svijetu uzvisivali bogatstvo i moć kršćanskih prvaka, sveti su se Kelti, naprotiv isticali svojim pastoralnim sposobnostima, kao sto je to sv. Brigita Irska pokazala, poklonivši mač svoga oca nekom gubavcu, ističući tako, kako njena duhovna vlast ne počiva na agresivnosti i moći, već na milosđju i sućuti.
Umrla je u KIidari 523.g. za vladanja cara Justina I. Njezino se štovanje ubrzo proširilo po cijeloj Europi.
Njezine se relikvije čuvaju u katedrali u Downpatricku, dok joj se glava navodno nalazi u Lumiaru u Portugalu. Spomendan joj je 1. veljače. Zaštitnica je Irske, djece (posebno siročadi i zlostavljane djece), redovnica, babica, mornara, putnika, kovača, mljekara, bolesnika, siromaha te seljaka.
Legenda o ogrtaču sv. Brigite
Često se priča legenda o Brigidovom ogrtaču. To je priča o načinu na koji je došla do zemljišta za izgradnju svog samostana u Kildareu. Često ga se smatra jednim od prvih čuda povezanih s njom
Prišla je kralju Leinstera tražeći zemlju na kojoj će sagraditi svoj samostan. Mjesto koje je odabrala u Kildareu bilo je idealno. Bilo je to blizu jezera u kojem je bila voda, u šumi u kojoj je bilo ogrjev i u blizini plodne ravnice na kojoj se uzgajaju usjevi. Kralj je odbio njezin zahtjev. Brigita nije odlustala unatoč njegovu odbijanju. Umjesto toga, ona i njezine sestre molile su se da kraljevo srce omekša. Ponovno je uputila zahtjev, ali ovaj put je tražila: “Dajte mi toliko zemlje koliko će moj ogrtač pokriti.”
Ugledavši njezin mali ogrtač, nasmijao se i zatim odobrio ovaj zahtjev. Međutim, Brigita je uputila sva četiri pomoćnika da uzmu ugao ogrtača i kreću se u suprotnim smjerovima – sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Kako su to učinili, ogrtač je počeo rasti i širiti se na mnogim hektarima. Sada je imala dovoljno zemlje na kojoj bi mogla sagraditi svoj samostan. Kralj i cijelo njegovo kućanstvo bili su prestrašeni i zadivljeni. Shvatili su da je ovu ženu uistinu Bog blagoslovio. Kralj je postao zaštitnik Brigitinog samostana pomažući joj novcem, hranom i darovima. Kasnije je prešao na kršćanstvo. Na ovom zemljištu u Kildareu sagradila je samostan c.470.
Svjedočanstva & Vjera 