V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
05. NKG (I) – Svagdan. ili: ili: Sv. Jeronim Emiliani; ili: Sv. Jozefina Bakhita, djevica
MISNA ČITANJA
📖: Post 1,1-19; Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c; Mk 6,53-56
Prvo čitanje: Post 1,1-19
Reče Bog i bi tako.
Početak Knjige Postanka
U početku stvori Bog nebesa i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć.
Tako bude večer, pa jutro — dan prvi.
I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijele vode od voda!« — I bi tako!
Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
A svod prozva Bog nebo.
Tako bude večer, pa jutro — dan drugi.
I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!« — I bi tako!
Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.
I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. — I bi tako!
I nikne iz zemlje zelenilo, trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti.
I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro — dan treći.
I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju. — I bi tako! I načini Bog dva velika svjetlila — veće da vlada danom, manje da vlada noću — i zvijezde.
I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro — dan četvrti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 104, 1-2a.5-6.10.12.24.35c
Pripjev: Nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću kao plaštem!
Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
iznad bregova stajahu vode.
Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Evanđelje: Mk 6, 53-56
Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Riječ Gospodnja.
Podjeli ovo:
Svjedočanstva & Vjera 